Misli,
misli mi kroz glavu prolaze,
dok uhvatim jednu, izgubim drugu
i tako s njima u krug,
jedan začarani krug.
I onda pokušavam da shvatim,
da li sam ja tu zbog svojih misli
ili su misli tu zbog mene.
Ponekad se upitam,
da li sam ja moje misli
ili su misli što čine me,
kako god bilo,
očigledno je da kroje,
kroje mi sudbinu.
Misli se provlače nesvjesno,
svjesno,
stvaraju svjesnu,
nesvjesnu reakciju.
Opet, pitam se,
da li da se borim protiv misli,
kao protiv neprijatelja
ili ipak su mi one najveći prijatelj.
Možda,
možda bi bilo bolje da ih ukrotim,
ali kako nešto ukrotiti kad i sam ne želiš sebi isto.
Možda,
možda bi jednostavno bilo bolje da prihvatim,
i tako krenem dalje,
s mislima, s mislima koje će mi pratiti put.