Zašto sam se rezala??
nedjelja , 23.07.2017.U ovom postu pričati ću o samoozljeđivanju, mojem pogledu na to i naravno, vlastitom iskustvu.
Što je samoozljeđivanje?
Samoozljeđivanje se obično odnosi na ponašanja u kojima pojedinac, najčešće teenager, namjerno nanosi štetu, tj. ozljede svojem tijelu, može biti i bez samoubilačke namjere.
Samoozljeđivanje može uključivati različite ozljede ali najčešće je to rezanje. Ono također može biti način suočavanja sa problemima. Može pomoći u izražaju svojih osjećaja koja ne možete opisati riječima.
Sad ono glavno. Moje iskustvo.
Moj dečko. Moj bivši dečko. Njega smatram glavnim krivcem. Jedne obične subote izašli smo van, baš kao i svake druge. U pitanju je bio nekakav party ili tako nešto kod jednog našeg frenda. Kad smo došli sve je bilo super. Bilo je dosta alkohola, pa nitko nije mogao izbljeći pijanstvo. Nažalost, bilo je i droge. Kad sam već bila, s oproštenjem, ubijena(od alkohola) počeo me dodirivati. Predložio je da odemo u sobu. Ja glupača odmah pristala. Ni ne sjećam se svega, ali zbog toga mi je bilo još gore. Sljedeći tjedan u školi bio je pravi pakao. Svima je rekao. Možete samo zamisliti kako sam se tad osjećala. Moje samoozljeđivanje počelo je u jednom trenutku kada više nisam mogla izdržati taj pritisak. Postala sam nestabilna osoba koja ide u školu jedva čekajući doći kući kako bi se mogla rezati. Srećom, nakon nekoliko mjeseci to je primjetila moja majka koja mi je uz psihijatra pružila maksimalnu potporu i na tome sam joj neizmjerno zahvalna. Činjenica je da osobe koje se ranjavaju mogu biti u stanju i izvršiti samoubojstvo, samo je pitanje trenutka.
Cure, nemojte to raditi. Ako imate problema, potražite pomoć . Imamo jedno tijelo-tretirajmo ga kako treba. Samo razmislite kako ćete svoje roditelje povrijediti kad saznaju da se režete. Mislit će da su potpuni promašaj od roditelja, baš tako su i moji mislili. Naši roditelji ne zaslužuju to.
Voli vas Siva Sova:)
komentiraj (1) * ispiši * #
O blogu
subota , 22.07.2017.Dobar dan dobri ljudi!
Da vam budem iskrena smišljam ovaj prvi tekst već 2 sata, možete samo zamisliti koliko sam tek smišljala naziv bloga.
Ne, fakat ne znam s kakvim tekstom da započnem, nadam se da će ideje dolaziti same od sebe.
Moj blog posvećen je prvenstveno teenagerima koji općenito nisu prihvaćeni od strane društva, a što je još gore neprihvaćeni od njih samih.
Ja vas razumijem i istotako nadam se da ću vam uspjeti pomoći da se prestanete osjećati kao da ste sami, jer niste.
Do sljedećeg puta, pozdrav mojim Sivim Sovama! :)
komentiraj (0) * ispiši * #
