|
Programiranje moje drago, do tebe mi niti malo nije stalo...
Dok se hrvam s tim glupim programom, naglo sam se sjetila da nisam dugo nešto napisala. Ovo će biti hrpa random misli jer nemam nikakvu ideju niti temu o kojoj bi mogla išta napisati :)
Mogla bi pisati o Dikolores, jer to je očito o čemu danas ljudi pričaju. Prestrašno. Sumnjam da je itko ikada na kavi spomenuo rekordan uspjeh mladih informatičara na informatičkoj olimpijadi (e da mi je imalo njihovog znanja :(). Nikada se nisu vratili s toliko medalja. Stjepan Glavina (zlato), Ivan Pilat (srebro), Goran Žužić (srebro) i Jakša Markotić (srebro). E pa sada me zanima omjer članaka o njima i o Dikolores. Hm po mom sjećanju mali člančić o njima i nekih 20 o ovim spodobama. (tportal). E sada kuda ovo ide. Da li ćemo ubuduće uopće imati koga slati na olimpijade? Nekako mi se sve čini da generacije kojima su uzor ove spodobe neće nikuda stići. Mislim da bi moralo doći do neke velike promjene kolektivne svijesti da se tu nešto promjeni. Jer par pojedinaca tu ništa ne pomaže. I većina ljudi puši opet staru foru panem et circenses koju nam vješto podvaljuju već preko 2000 godina. Što nas briga o tome što nam je država u banani, što jebeni Masoni upravljaju nama kako god znaju, kada su tu Gotovčevi i slični. Takvi su ljudi nekada bili u cirkusu, danas su nažalost u većini. I što nas uče, aha, moraš bit što blesaviji, izaći u medije s nekakvim skandalima, ljubit stara jaja i bojat se da ne dobiješ salmonelu, ali hej bit ćeš slavan. Tko šljivi pametne ljude, može biti i neki novi Niels Bohr ili Einstain, ali vjerojatno nikada od njega ništa jer neće moći doći do glasa od ovih nakaza...
Još jedanput svaka čast informatičarima, a vi koji svaki dan iščekujete što će novo tko reći, tko će s kim spavati, osvjestite se malo i shvatite kako ste jako kontrolirani, kada to shvatite možda vam to više ne bude tako zanimljivo.
|
