Vjesticji brlog

Ne volem... Nikog, lutko... Takva mi je narav...
Kao odžak star i garav...
Puno dima je kroz mene prošlo...

Ne volem... Ujne, strine, šogore, komšiluk...
Nataknem ih na čiviluk...
Od njih ništa dobro nije došlo...

Ne volem... Semenkare... Cigose trubače...
Burek... Ulične pišače...
Nek mi moju lepu varoš vrate...

Ne volem... Džipadžije... Dizel... Butikaše...
Restoteke... Tamburaše...
Svaku pesmu bar za strofu skrate...
Mater im...

Al tebe volem, to je fakat...
Ti si mi ljubav jedina...
Prodaću onu našu kućerdu "na lakat"...
Ma nek je stoput dedina...
Da kupim četir konja besna...
Da ih u oblak upregnem...
Pa s tobom di nas niko ne zna uteknem...

Ne volem... Kad mi gaće uđu... Di već uđu...
Te što brinu brigu tuđu...
Košticu u štrudli od višanja...

Ne volem... Zatucane... Gratis... Kravataše...
Hipohondre što se plaše
Da dobiju rak od razmišljanja...

Ne volem... onda krvoločne pse i gospodare...
Nađubrene trotoare...
Maskirne kad navale na pendžer...

Ne volem... one lopuže što voze tuđa kola...
Znaju azbuku do pola...
Miču usnama dok sriču pejdžer...
(nji' se malko gadim, pravo da ti kažem...)

Al tebe volem, to je fakat...
Ti si mi ljubav jedina...
Prodaću onu našu kućerdu na lakat...
Pa nek je stoput dedina...
Da kupim čamac na dva vesla...
I onaj šešir rogozan...
Pa tebe di nas niko ne zna odvozam...

E onda, ne volem šizove i nervne bolesnike...
Pre ih puštali za vikend...
Sad ih puste pravo pred kamere...

E ne volem... Sve te lezibejke, da prostite...
Proročice... Travestite...
Nek mi gospon-dame ne zamere...

Ne volem... Teget girtlu na teget mantilu...
Šestu ličku... Sedmu silu...
Opa-cupa preko Okučana...

Ne volem... Izbore... Televizor... Plakate...
Dosta, ako boga znate...
Ludnica je kanda otključana širom ostala...
(provert'e, molim vas?)

Al tebe volem, to je fakat...
Ti si mi ljubav jedina...
Prodaću onu našu kućerdu na lakat...
Pa nek je stoput dedina...
Da kupim adicu od peska...
Na njoj šumarak nakrivljen...
Da tebe di nas niko ne zna sakrijem...

Sta je ovo, solo? Uf, ne volem solo...A to je onaj sopran saksofon? To tek ne volem!

Ej, ne volem, daklem... Uzdržane... Trezvene...
Pa džoging... Takve najpre trefi šloging...
Al ni krkanje mi nije blisko...

Ne volem... Što odasvud samo čuješ daj mi!
Il' se prosi il' se zajmi...
Jebo te, ja nikad nisam isko?

Ne volem... Štreberčine... Večne odlikaše...
Crne rolke i sektaše...
Ne padam na Tibet... Ili Burmu...

Ne volem... Škrtariju... Intelektualce...
Koji važno vrte palce...
Kupiš ih za špricer i kavurmu...
(koju ja licno, isto, mislio sam na kavurmu, ne volem...)

Al tebe volem to je fakat...
Ti si mi ljubav jedina...
Prodaću onu našu kućerdu na lakat...
Ma nek je stoput dedina...
Napuklo srce na dve pole...
Ljubav je teret pregolem...
Baš ni to što tol'ko volem... Ne volem...

Joj, ovaj, ovo sto ne volem ovako, kad zavrsi pesmu ovako, k'o racija...

:)

Vjera i vjerski fanatici. Oni su meni presuper. Nisam nikada upoznala niti jedno dijete koje je živjelo toliko u mašti kao neki vjernici. Naravno kao da nitko od njih nije došao ni do biologiije 5. razreda osnovne, ali svi će bez pogovora vjerovat u najveću nebulozu na svijetu BEZGREŠNO ZAČEĆE. Daj ljudi se spustite. Ako je to bilo ikako bezgrešno začeće, to je jedino moglo biti to da su oteli vanzemaljci dotičnu gospođicu i obavili umjetnu oplodnju. Ali dobro neka svatko misli što hoće, iako mi je onda logičnije vjerovat u babilonske bogove od kojih je potekla priča o bezgrešnom začeću, o umiranju za druge, oživljavanju mrtvih i sličnim "čudima", nego u najobičniju kopiju toga. Crkva je najveći izvor zala. Ali da se vratim na omiljene mi fanatike. Ova slika gore me je jako nasmijala. Jedini od tih koji bi trebali gorit u paklu su child molesters. Hej što imaju protiv najstarijeg zanata na svijetu? Pederi i lezbe tko voli neka izvoli, ajd barem bi bilo u paklu zanimljivo kada su svi ovi stari Grci i Rimljani imali nekog svog bliskog prijatelja kojeg su vrlo često karali. Mastrubairanje, hahahaha, ok onda svi dečki iedu u pakao definitivno, a i nekih 95% cura (da ima onih koje to smatraju nečistim i ne znam kakvim...). Šta fali pornografiji, dobra je za opustit se. I vjerujemo u evoluciju, o moj bože, bolje je vjerovati u to da je sivi bradonja sa neba stvorio svijet u 7 dana i kak je on super. I da on vidi svake sekunde što svih 6,6 milijardi ljudi radi i naravno bilježi sve o svakom svake sekunde i za svaku sitnicu će nas poslat u pakao. Ali ona nas voli, ma super mu je jubav :D
Isto prije u trmavaju. Priča ženska na mobitel, naravno na obje ruke 3 narukvice s Isusima, Marijama i tko zna s kim sve (naravno nisi vjernik ako nemaš tu narukvicu). I da se vratim na žensku, ta je klela sve žive. Ali na "fini" način. Tipa: "Da, sjećam se ja kada je ona meni rekla to, da, da, sve to dragi bog vidi i sve će se on njima osvetit i svi će oni patit." I u takvom stilu, i naravno nije jedina koju sam čula da tako nešto priča. Znači i mi sami percipiramo Boga kao nekoga osvetoljubivog, jeeeeeeeej, tko šmirgla opraštanje kada je bolje da se "Bog" osveti i da drugi ljudi pate. Lakše se je veselit tuđoj nesreći, nego nečijoj mogućoj sreći. Baš smo super ljudi. :)

Fascinatna bića. Mislim ne znamo o sebi niti malo. Mene recimo jako fascinira ljudski mozak. O njemu stvarno ne znamo ništa. Cijeli svijet oko nas je samo naša percepcija. Ustvari nismo ni svjesni šo nas sve okružuje. Koliko stvari postoje oko nas a da ih i ne primjećujemo... Koliko puta prođemo pored nečega ili nekoga a da ga nikada ne primjetimo?
Mozak je stvarno kao računalo, vrlo se lako reprogramira. Možemo ga sami, mogu ga drugi. Nisam samo jedanput čitala kako su se ljudi promjenili nakon operacija mozga. Npr. primjer Amerikanac (jel priča engleski bez naglaska) je išao na operaciju mozga u Englesku i nakon operacije je pričao čistim engleskim naglaskom. Nije to jedini primjer, znalo je doći čak i do drastičnih promjena ponašanja, ovisi o atmosferi u operacijskoj sali. Znači od tih par sati izloženosti tako se jako promjenimo. Također još jedna vrlo poznata priča o hipnotiziranju gdje nas hipnotizer može uvjeriti da je krumpir u našoj ruci ustvari jako sočna jabuka. Naravno da ćemo pojesti sirovi krumpir misleći da je jabuka i stvarno će imati takav okus. A sada kako se tek godinama mjenjamo pod utjecajem medija, školstva i svega? Postajemo stvarno klonovi bez svog mišljenja, samo kap u moru jedinki kojima je lako upravljat. Jeeeeeeej, živio naš slobodni svijet i demokracija. Što smo "slobodniji" to smo ustvari jače kontrolirani.

Ako itko ovo čita kladim se da svi imate facebook. Znam puno ljudi i samo 3 nema. Ja sam svoj obrisala jer stvarno stvara ovisnost. Kao cigarete ili alkohol, ne želite priznati ni sami sebi. Sve kreće onim, ajde samo 5 min da vidim što se dešeava. Naravno da se nikada ništa ne dešava, ali vi u nadi stišćete f5 da se uvjerite da nije nešto. I tako sjedite, refreshate, rješavate glupe kvizove, gledate glupe slike jer se sve više ljudi slika ne s namjerom da im slike budu za uspomenu nego da ih mogu stavit na facebook. I sve se počinje vrtit oko tih tzv. socijalnih mreža. Moja kita socijalne, to je napravljeno da nas mogu što više razdvojit, a opet znati sve o nama. Ime, prezime, prijatelje, obrazovanje, baš lijepa mala zbirka svega za fraking masone koji i ovako utječu na nas. Što je slijedeće? Mikorčipovi? Ali da se vratim na facebook. Nemam ga manje od tjedan dana i ja sam se preporodila. Tek sada uviđam koliko sam vremena provodila tamo. Ali to je nešto strašno, čak je bio i uzrok mojim lošim rezultatima na faksu. Istina nisam se mogla nikako suzdržat, to je bila teška ovisnost. I nema šanse da ću dopustit da se ikada više vratim na to ili bilo što slično. Život je prekratak da bi ga provodila na tom sranju. Ali to tako razdvaja ljude. Ljudi misle da ako si međusobno pošalju ne znam što da će to nadoknadit bilo kakvo druženje u živo. Ili najbolje je ono kako imaš puno prijatelja, a većinu tih ljudi kada sretneš na cest, fraking i ne pozdravljaš. Jeeeeeeeeeej,živjele socijalne mreže koje nas "zbližuju". I sva ta sranja od ne znam kakvih hugova, onog iritantnog pokanja, zašto svi misle da to mijenja ljudsku potrebu za razgovorom, pravim zagrljajem. I baš sam neki dan našla neki članak na netu kako facebook, pazi sada, JAČA veze jer kao dečki se mogu u bilo koje doba dana sjetiti poslat curi ružu i to je onda super njima. Običan shit, nema do pravog zagrljaja i neka si nabiju 1000 tih ruža znaju već kamo...
Toliko od mene, bježite od toga dok još možete, utipkajte random password, promjenite mail i to je to, lakše je nego što mislite i neće vam falit, niti malo :)