|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
stranice na kojima su zapisane misli,sjećanja,osjećaji...
...kolko vas ima...
Get a Free Counters
...
naše slike...
...linkovi se nalaze u box4, ispod slikica...
...
...
Ime:Kiara,skolu,dosadu
...evo i mene nakon nekog vremena...nisam se stigla prije javiti jer mi je internet bio u kvaru...al evo me...i imam dvije novosti...jedna o Marku, a druga o mom ljubljenom...Znate kako sam u prošlom postu pisala o prekidu s Markom...nekoliko dana kasnije,dok sam gledala tv , čula sam melodiju poruke na mom mobitelu...uzela sam mobitel i na zaslonu pisalo je "nova poruka: Marko". ok, ono iznenadila sam se...i otvorim ja tu poruku..."zao mi je zbog onog neki dan...nisam se bas lijepo ponio, ali moras me shvatiti...dugo sam,prije nego nas je upoznao Goran,bio zaljubljen u tebe,i kad si mi napokon rekla da bio sam najsretniji...ali onu večer kad si mi ono rekla moj svijet se srušio...volio sam te, a i još uvijek te volim..."...e da...to je bila njegova poruka,još je imam u mobu pa sam je prepisala...a moj odgovor?..."zao mi je što to isto i ja tebi ne mogu reci...zar nije bolje da sam ti rekla istinu nego da sam cijelo vrijeme lagala i davala ti lazne nade?..makar ni to nije dobro ispalo...neznam sta bi ti rekla...da ti ponudim prijateljstvo?neznam,jer se na kraju ne ispadne onako kako bi trebalo...uvijek se jedna strana nada necemu visem...zao mi je zbog svega..."...šta da mu drugo napišem?Ovo je istina, prijateljstvo poslje ljubavi za mene se čini nemogućim...možda sam i u krivu,ali možda i ne...to više nije to...
...u ponedjeljak sam se ponovno srela s mojim bivšim...bilo je to prvi put nakon onog našeg susreta na kavi...ne moram ni opisivati osjećaje koji su navrli kad mi je prišao i pozdravio me...to je opet on...sjetila sam se onog dana...što će mi reći?hoćemo li pričati o tome i razjasniti stvari?ne.Počeli smo pričati o sasvim nevažnim stvarima koje nisu imale nikakve veze s onom...kao da se ništa nije dogodilo.Malo smo se prošetali, a zatim smo sjeli na jednu klupicu u parkiću,nastavili razgovor...opet je došlo do onog...onaj njegov pogled...što li u ovom trenutku misli?...šuti on, šutim i ja...uhvatio me za ruku...opet..."a da krenemo iz početka?"pitao me..."mislim da bi to bilo najbolje"rekla sam."sjećaš li se kako smo se upoznali?"pitao me..još se sjećam tog dana...Bilo je lijepo sunčano poslijepodne.Bila sam sama, i vraćala sam se iz knjižnice.U ruci sam držala knjgu, i onako odlučila sam je otvoriti.Malo sam prelistavala knjigu,i kako sam to radila dok sam hodala , nisam vidjela da je iza ugla ispred mene naletio jedan dečko.Nije ni on mene primjetio, i tako sam se nesprteno zabila u njega, zapela sam i pala. Nisam se ni pribrala a on se već sagnuo do mene i pitao me jesam li dobro. Od iznenađenja samo sam ga pogledala u one njegove prelijepe smeđe oči. Izgubila sam se u njima,osjetila sam nešto čudno,sve se u meni protreslo...bila je to za mene ljubav na prvi pogled...tako iznenada pogodila me amorova strijelica...pružio mi je ruku i pomogao mi da ustanem. Upoznali smo se i ponudio mi se da me otprati do kuće.Krenulo je tako lijepo...bio je tako pažljiv ...razmjenili smo brojeve mobitela...i tako je krenula priča o nama dvoma , koja traje sve do sada... "kako bi zaboravila?"...odgovorila sam mu...a on mi je rekao..."da...još se svega sjećam kao da je bilo jučer...mogli bismo tako započeti,krenuti ispočetka?"...bilo je stvarno smiješno!...krenula sam prema njemu i kao "slučajno" smo se sudarili,i ja sam pala, pitao me jesam li dobro i pomogao mi da ustanem. "Alex","Nicol"...i ponovno smo se upoznali...počeli smo se smijati,bilo je to tako smiješno,ta naša gluma...bilo je tako lijepo ponovno se smijati s njime...biti dio njegova života,pa makar samo kao prijateljica...Tako mi je drago zbog svega, sada bar znam na čemu sam s njime...sada smo prijatelji,ali možda...negdje i nekad?...nikad se nezna...tako mi je drago biti ponovno tu, pored njega...uz osobu koju volim...Navečer kad sam legla u krevet,zazvonio mi je mobitel...Na ekranu je pisalo njegovo ime. Javila sam se. Dugo smo pričali...onako nebitno...bilo je tako lijepo čuti njegov glas prije spavanja...kao nekad kada smo se čuli skoro svaku večer...tako je lijepo što je ponovno tu,što ga osjećam i znam da je pored mene...
.....................nicol...................
