< | kolovoz, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
stranice na kojima su zapisane misli,sjećanja,osjećaji...
...kolko vas ima...
Get a Free Counters
...naše slike...
...linkovi se nalaze u box4, ispod slikica...
...da...upravo sam se vratila...sa spoja s Markom...koji nije baš najbolje prošao... Danas me Marko pozvao van. Pristala sam iako mi je, od onog dana kada smo se našli na kavi, moj bivši u mislima. Našli smo se oko 9 i krenuli. Hodali smo, razgovarali... Odveo me na plažu,ondje gdje smo se prvi put poljubili...ondje gdje sam mislila da sam napokon zaboravila moju prvu ljubav... Sjeli smo uz more. Zagrlio me...nisam se osječala ugodno. To nije bio on-moja ljubav, bio je to Marko. Poljubio me u obraz i rekao "dušo, za tri dana je mjesec dana otkad smo zajedno.Nisam mogao izdržati još tri dana da te dovedem ovdje, gdje smo se prvi put poljubili. Tako mi mnogo znači biti s osobom poput tebe...volim te..." Nagnuo se da me poljubi. Kad je dotaknuo svojim usnama moje, odgurnula sam ga od sebe. Ruke su djelovale brže nego pamet. Zašto sam to učinila? Jer ga ne volim, u mom srcu stanuje netko drugi... Pogledao me iznenađeno..."što se dogodilo?" , "ma ništa..." rekla sam i okrenula glavu od njega. Ponovo je stavio ruku oko mog ramena, ali ja sam je maknula..."Nicol, zašto to radiš? ", "neznam ni sama.pusti me na miru..." nisam mislila, nisam znala šta govorim...bilo mi je teško biti sad tu, uz njega, pretvarati se da ga volim... " zašto da te pusti? Što ti je ? Zašto si takva? Primjetio sam da si u zadnje vrijeme hladnija prema meni. Zašto mi ne kažeš? Zašto mi lažeš? Ne voliš me? to je. Ili si našla drugog, varaš me ? ..."...bile su tu tolike riječi i pitanja ...ne sjećam se točno svih ali pišem otprilike, čega se sjećam... Bilo mi je tako teško. S teškom mukom pogledala sam ga sa suzama u očima " žao mi je..."...on je pobjesnio. Ustao je i počeo vikati " Da..ja sam budala,prava budala. Kako sam ti mogao vjerovati? Zašto mi to radiš? U čemu sam pogriješio? NE MOGU VJEROVATI! Prava sam budala, glupan! Ja ovdje tebi izjavljujem ljubav , a ti mi to radiš! Zašto? zar sam to zaslužio? Zar sam kriv što sam lud za tobom?"...nikad ga nisam vidjela takvom,tako mi je žao...bio je tako povrijeđen...ljut..." Nisi kriv, Marko..daj me saslušaj...", " nemam šta slušati takve poput...", " kako to možeš reći? " prekinula sam ga "Zar sam ja kriva što ga još uvijek volim? Srce ne bira, ono voli, ali drugoga."...teško sam to izgovorila, riječi su same izlazile,nisam razmišljala...što sam mogla učiniti,lagati mu da ga volim,povrijediti ga?ne...trebao je znati istinu, ma koliko ona okrutna bila...oboje smo šutjeli...gledali smo jedno drugoga s tugom u očima...prošlo je nekoliko trenutaka, pa još nekoliko...izgledalo je kao vječnost...samo je tiho rekao "zašto?"..."neznam"rekla sam...okrenuo se i krenuo...otišao je ...ostala sam stojati na mjestu...slomljena...nisam ga htjela povrijediti...nije on kriv...ja sam ta...kriva...nisam ga znala voljeti...ali...zar sam ja kriva što volim drugog? zašto je život tako kompliciran? zašto ne mogu biti sretna? zašto ga još volim? zašto? ...toliko pitanja...a nijedan odgovor...
..............nicol...............