Još jedan dan...
Joj! Danas mi je bila ludnica! Cijeli dan na poslu, a još nisam počela učit za ispite! Čak sam mislila danas ne napisat ništa. A zašto? Zato što sam lijena uključit ovu kutiju. Uglavnom, cijeli dan mi je prošao radno, tako da sam jedva dočekala da mi dođe frendica, pa da bacimo jednu trač partiju. Jer nakon posla, naravno, obavezna je kava. Spomenuta trač partija je danas bila više partija a manje trač. Razlog tome bila je frendica koja stalno melje o poslu preko ljeta. I to ne bi bilo tako strašno da ona odluči nešto poduzet (naći si posao), ali ne, ona samo priča i priča... I tako, u nedostatku zanimljivih tračeva počela sam gledat malo okolo..., a ko gleda taj i vidi! :) I vidjeh ja tako konobara, mislim znamo se iz viđenja, ali sad sam ga nekako pogledala u drugom svjetlu i nekako mi dobro izgleda. Znam što sad mislite, još jedna priča o curi i konobaru, jer svakoj se curi dogodilo barem jednom da joj se svidio neki konobar. Ali neka, ako i dalje budem zagrijana možda poduzmem i nešto više od pogleda preko ruba šalice. Zabavu na stranu, dok ovo pišem pogled mi pada na hrpu kljiga i skripti s lijeve i desne strane radnog stola. A priča s njima ide ovako: iako sam na očigled neorganizirana, volim se uvjeravat u suprotno. I tako svaki put kad me uhvat manija čiščenja po sobi (a to se nekom čudom uvijek dogodi kad odlučim počet učit, hm, pitam se zašto?), posložim sav materijal za učenje i kažem si "Za mjesec dana ćeš prepolovit ovu nakupinu papira. Prođe mjesec dana, a hrpica nenaučenih gluposti koje nikome ne trebaju još uvijek stoji netaknuta. Zato sam sada čvrsto odlučila napravit nešto s tim. Položit ću ispit i gotovo! Nema više izvlačenja! Od ponedjeljka se bacam na knjige! Zašto ne sutra(?), pitate se. E pa:
a) ponedjeljak mi se čini prikladnim jer označava početak tjedna (vidi ovo, lažem samoj sebi)
b) radim ujutro i popodne, a na poslu mi se ne da učit iako imam verema i prostora jer, naime, radim u butiku
c) u subotu idem van, pa valja cijeli sutrašnji dan razmišljat što ću obuci
d) zato što u subotu idem van moram nazvat sve moje "kokoši" (tako ja zovem svoju najbližu ekipu) i dogovorit scenarij izlaska
e) i na kraju, još uvijek mi se onaj konobar mota po glavi, pa ču malo razmišljanja potrošit i na njega.
Eto, uvijek uspijem naći dobar razlog za neučenje. ;))
|