|
|
|
|
Smrznuo sam se na licu mjesta. Inje mi je padalo s obrva, a s brade sante leda. Vrata su se otvorila kao da nitko neće ući, a onda je ušla spodoba koju ne želim opisati jer mi strah obuzeo zglobove i grči mi prste. - Dobar dan. Kako vam mogu pomoći? Ono je gledalo u pod, a onda podiglo glavu - Dobar je dan dok ga još imamo. - Kako to mislite? - Dan je kratak, a ono poslije beskonačno. - Noć? Ono se namrštilo i iz očiju mi zaprijetilo munjom, strašnijom od milijun nebeskih. - Beskonačnost. Život u trenu ugasne i ostane nedokučiva beskonačnost. - Ne razumijem. Što u stvari vi hoćete? Tko ste vi? - Posmrtna pripomoć. Stao sam ukočen. U trenu sam postao zahrđala puška. - Kako to mislite vi ste posmrtna pripomoć? - Ma nisam ja posmrtna pripomoć – kakvo je to blesavo pitanje? - ja radim u posmrtnoj pripomoći. - U paklu? - Ne - Raju? - Neee. Radim u udruzi. Jeste li možda zainteresirani za posmrtnu pripomoć? - A što se tamo događa? - Ništa se ne događa. Mi pomažemo da imate osiguran sprovod. Sad mi je sve postajalo nejasnije. - Osiguravate sprovode. Hoćete reći da kad netko nije siguran hoće li umrijeti, vi ga riješite nedoumica? - Čovječe! Zar nikad niste čuli za posmrtnu pripomoć. - Ne. Jel' to eutanazija? Ubojstvo? Iz zasjede, ili oči u oči? Sa spodobe su pale dvije graške nervozna znoja. - Ma kakva ubojstva, kakva klanja. Kad netko umre, mi se brinemo o organizaciji i troškovima sprovoda. - Daaa? - Da. - A zašto? - Što zašto? - Zašto bi se vi brinuli o mojem sprovodu? Zašto bi se netko koga ne poznajem brinuo o mojem sprovodu. Vi zasigurno imate neku namjeru i to ne baš dobru. - Čovječe, što je vama? - Meni nije ništa. Barem ne za sada. Ali bi mi moglo biti. Manite me se. Obranit ću se, a onda ste nadrapali. Premlatit ću vas ko stoku. Ogledao sam se oko sebe ne bi li ugledao nešto čime ću odalamiti ovog nitkova. Uhvatih metlu. - Vi niste pri sebi. Što radite s tom metlom!? |
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |