22.05.2007., utorak
Semafor
|
Upita me jedan oblijepljeni semafor zašto sam tako zamišljen. Rekoh mu da nije ništa strašno, samo sam se sjetio kako sam gotovo dva mjeseca bio pekmez od šljiva. «Zanimljivo», kaže semafor, «ovdje će još neko vrijeme biti crveno, pa imaš vremena ispričati mi što se dogodilo, kako si postao pekmez od šljiva?» «Pa priča baš i nije za posljednje pomazanje pa ću je ostaviti neizgovorenu. Hranim se takvima. Nego, semafore, pričaj ti meni kako je tebi? Vidim da te netko svakoga dana obuče u novi haljetak». «Misliš na ove proklete letke?» «Da» «Eh da mi je netko umjesto svjetala ugradio čekić pobio bih svu tu zelenu neman što, poput lovokradica, postavljaju svoje zamke. Žao mi je onih jadnika što zastanu, upere pogled prema papiru i upijaju svaki redak, svaki broj – šest, šest, šest, šestšestšestšest. Na licu im zatitra nada, naivan osmijeh: nasred oceana brodolomci ugledali kopno; sred pustinje palme, a među njima modro jezero. Jebena fatamorgana» «A što ti?» «Što? Upalim zeleno, no oni se ne daju. Ukočeni, ne miču se, padala kiša ili led, i ne pokrenu se sve dok ne upamte ili zapišu brojeve» «Jadnici» «Kad kroče preko ceste, najradije bih upalio crveno i pustio da ih pregazi bijesna mašina», reče semafor tužno i malo duže zadrži žuto svijetlo, «da im skratim muke». Zamišljenim pogledom ispratim dva seta semaforskih svjetala i otrgnem jedan letak. Osjetih da me stao prelijevati pekmez od šljiva. Postao sam tamnocrvena želatina. «Gospodine Džemiću, ne umišljajte da ste Spasitelj i da nad svakim jadnikom morate lijevati suze. To ni On nije uspio. Razapeli ga još na samom početku» «Ali zašto se to meni, gospodine doktore, događa tako često?» «Jebiga, žaleći druge, zapravo žališ sebe» Osjetih toplinu ispod nosa kako se prelijeva preko usana i kaplje mi niz bradu. Pekmez. Ne, krv. Još jedan šamar zabaci mi glavu u stranu. «Vidiš ovo?», pokaže mi na crnu dršku zbrojevke, »mogao bi posisati koji!» Zašutio sam. U zgrčenim rukama zgužvani letak lagano se odvaja od grča. Kroz zviježđe učestalih udaraca ugledam svijetlo semafora. Žuto je, žmirka i nimalo ne liči na čekić. |
- 20:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
