02.05.2007., srijeda
Birtijske vinjete
|
«Gdje nosiš tu pepeljaru, daj je vamo da opalim ovog lika za šankom!» Sklonite sve pepeljare, ovaj nasilnik želi opaliti onog čudaka za šankom. «Pa neka uzme bocu» Uvijek, ama baš uvijek postoji neki pametnjaković, u ama baš svakoj situaciji postoji ta protuha s viškom hormona imperativne savjetodavnosti. Ili samo podbada. «Što ti je čovjek kriv?» Nisu svi rođeni kao divljaci, ponekad na svijet dođe kmečalo koje bi da ljubav svuda vlada. «Koji si ti idiot! Imali smo štiglu u rukama, a sada držimo kurac!» O, obitelji, o ti zajednico svakakva, više razjebana no složna. Ponekad si dosadna kao proljev i zato ti pater familias odlazi u birtiju na osmerostruku partiju bele. «Stari ti je idiot!» Leonardo se tada zamislio, vratio u prošlost, sjetio se oca. Da. I on ga je zvao idiotom. Prokletim idiotom. Proklinjao ga je kroz suze kada ih je ovaj napustio i otišao u Njemačku držeći se za skute Jugošvabice koja je imala prčvarnicu usred Bielefielda. Nikada se više nije javio. U stvari, samo jednom. Razglednicom s Jadrana. Iako je bio red na njega da zamiješa karte, Leonardo je desnom rukom lagano odmaknuo karte, ustao i otišao kući. Pater familias koji je to nekada bio. Sada je sam. «Alo! Utjeram ti malo. Donesi pepeljaru!» Psi koji laju ne ujedaju, ali jedu… živce. Motreći kavgadžiju Čudak je stajao za šankom, naslonjen laktom na hladan i mokri lim i lagano pijuckao pivo. Da nije imao za pivo, grickao bi čačkalicu. Svaka objeda onemoćalog, ali glasnog pijanog uzurpatora, tjerala ga je da škilji, da ga podozrivo promatra. «Ma pusti budalu, neka grakće», pacifista koji se druži s uzurpatorom, on to možda i nije, «imaš cigaretu?» Čudak, ne nema cigaretu. Baci deset kuna na šank i izađe van. Za vrijeme koje je proveo za šankom mrak je ostao mrak. «Ajte ljudi, kasno je, zatvaramo!» Gospođa diže stolice na stol. Umorno lice kao resice džogera. Ona više nije gospođa. Nikada nije ni bila. Kartaši ustaju, vuku se prema izlazu poput karavane polumrtvih deva. I što sada? Razbijač. On drijema. Što s njim? Ništa. Nije vrijedan da ga analiziram. A da ga ubrzo pokopam? To bi bilo najbolje. Zemlja jedina oprašta. |
- 23:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
