|
|
|
|
Ispričavam se štovanom čitateljstvu što ne pišem iznimno predivne priče, ali trenutno sam podložen strahovitom pritisku jer tražim novi posao, budući da ovaj stari radim skoro godinu dana na crno i za plaću od 3000 kuna što mi pokriva samo egzistencijalne potrebe, a i to nedovoljno, odnosno tjedan dana prije plaće nemam za sendvič pa se šlepam uz ljubav. Danas sam, hvala sebi, bio na razgovoru za posao i priznajem da sam ponosan na sebe. Bez obzira hoću li dobiti taj posao ili neću, ispunio sam tri osnovna zadatka koje sam si zadao: razbiti zadani problem, šarmirati i srati do iznemoglosti, a da ne lažem. Da. Srao sam. Filozofirao. Prodavao sebe kao najumjesniji trgovac. Djevojka koja je vodila intervju bila je osupnuta mojim razmišljanjima i na kraju je rekla da se mnogo kandidata prijavilo, ali da se iskreno nada da ćemo se ponovno sresti. Klap, klap, klap meni. Ako je glumila dobrohotnost, onda je predlažem za ovogodišnju nagradu Hrvatskog posloprimateljskog glumišta. Pod laganim stresom izađem van iz kancelarije i u hodniku vidim poznatu osobu s kojom sam se svakodnevno družio gotovo šest mjeseci kad sam živio u Osijeku (riječ je o ljubavnim zavrzlamama koje sam opisao u jednoj priči), ali očito da je stres bio jači no što sam mislio jer iako sam tu osobu zadnji put vidio prije gotovo dvije godine neki crv mi zagrizao moždane da to nije ona. Priđem joj i upitam je «Ti si Greta?», ona mi zbunjeno zanijeka, ja se ispričam, kao pogriješio sam i odem. A, jebote, kao da joj je blizanka. Možda i jest to ona i možda nije mogla doći k sebi kako mogu biti tako bezobrazan i postavljati takva pitanja, a skupa smo kuhali, jeli, šetali se, slušali moja klasična glazbena izdrkavanja, čitali moju kurčevu poeziju i kupali se u Dravi, pa me jednostavno odjebala. A možda je to bila vješalica na kojoj je bio obješen kaput s naočalama. Tko bi ga onako stresan znao. |
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |