20.01.2007., subota
Proces
 «Dakle gospodine Es, vi ste dana devetnaesti siječnja u autobusu punom ljudi, većinom žena, ispustili nedopuštenu količinu probavnog vjetra u zatvoreni prostor i time ugrozili zdravlje i život putnika. Jesam li u pravu?», gospodin je sudac spustio naočale sve do vrha nosa i namrštio čelo praveći od njega hupsere za kapi znoja. «Jeste gospodine suče, potpuno ste u pravu. Oh, što mi bi?» Da, što mi bi? Što me bacilo u nemilost ovog suda i naroda kojem se pravda kroji prema pravu? Što me natjeralo da se obilježim kao društveno nepoželjan, socijalno proklet, nezanimljiv Human Rights Watchu pa makar veslao na galijama preko Pacifika? A jutro je počelo sjajno. Ustao sam kao gromom ošinut… ne, to je bilo moje pseto koje je već tada iskusilo mržnju probavnog trakta jednog vjetrogonje. Ja sam ustao kao rosom poškropen, dizao se potiho, polagano kao probuđeni cvijet koji želi voditi ljubav sa zrakom sunca, i tako to, kako li to već ide u tim jutarnjim idilama kasnoproljetnih polja. «Vidim, gospodine Es, vi shvaćate veličinu zločina koji ste bezumno počinili. No, to vas nimalo ne opravdava. Znate li vi, nedragi gospodine Es, da je daleko veći gospodin od vas, On, Bog, u početku stvaranja ove pizdarije zvane Zemlja, propisao Adamu dnevnu količinu plina koju smije proizvoditi i dao joj oznaku «pola litre»? Ne znate? A znate li vi da ste tog kobnog dana, devetnaesti siječnja u sedam sati i dvadeset i dvije minute ispustili ni manje ni manje nego dva zarez osam litara plina? Nekako vam je u magli sve to, kažete? Magli koju ste vi proizveli, gospodine Es. A znate li vi da je isti taj naš češće psovani no hvaljeni demijurg, strogo odredio da će ljudsko biće dnevno smjeti ispustiti plin najviše 23 puta, slovima d-v-a-d-e-s-e-t i t-r-i? Ni to ne znate. Naravno, kako bi jedan beskrupulozni ubojica plinom mogao znati što se božjom riječi određeno smije, a što plače, ovaj, ne smije. Zašto vam to govorim? Zato jer ste vi, kako ovdje u policijskom zapisniku stoji, gospodine Es ispustili ogromnu količinu plina ni manje ni manje nego u 37 navrata, slovima t-r-i-d-e-s-e-t i s-e-d-a-m!» «Jesam li, štovani gospodine suče? Ne sjećam se baš. I mene je prevarilo» Kazah, jutro je počelo više nego sjajno, recimo, blistavo i ja sam ushićen blještavilom takvog početka dana odlučio prigristi štogod. Otvorio sam frižider marke Obodin i izvadio lonac s brokulama na lešo. Jeo sam kao sumanut. «Naravno da vas je prevarilo, gospodine Es. Vi ste terorist samoubojica. U autobusu punom ljudi vi ste aktivirali sumpornu bombu i tako ugrozili jedan život, onaj vozačev, koji je, opet ugrozio život svih putnika i jednog miša koji se nesretno našao u torbi jedne gospođe, naglo skrenuvši na drugu prometnu traku u kojoj su u susret dolazili jedan kamion, jedna prikolica i jedna baba na biciklu» «Štovani gospodine suče, vaše pravičanstvo, baba na biciklu ne predstavlja prijetnju jednom autobusu!» Jeo i gutao brokulu i zrak, davio se ugljikohidratima, a najviše rafinozom, halapljivo žderao krumpir grabeći ga dvjema žlicama. Jebote, naduh se ko reptilska trudnica. Ubrzo ću roditi masnodonta. «Baba na biciklu ne predstavlja prijetnju, bla-bla-bla, naravno da ne predstavlja, ali vi i vaši vjetrovi predstavljate. Vaše su zle bakterije u debelom crijevu s predumišljajem pretvorile zrak kojim ste se, aerophagu jedan, da proste ranjene dame, kao svinja šopali, obezvrjeđujući nutriciona svojstva jedne veličanstvene biljke kao što je brokula… gdje sam ono stao… a, da, vaše su bakterije pretvorile zrak u vjetar u kojem je udio sumpora čak osam posto, brojevima 8, a u ustavu naše nam lijepe i jedine stoji:»Vjetar koji čovjek silom prilika ispušta kroz anus mora sadržavati devedeset i devet posto, brojkama 99, bezmirisnih plinova kao što su kisik, dušik, ugljični dioksid, vodik i metan, a samo JEDAN, brojem 1, posto sumpora. Dakle, koncentracija sumpora u vašem društveno nepoželjnom vjetru bila je OSAM puta veća od zakonom propisane. OSAM ste puta više svjesno ugrozili živote putnika i jednog miša, OSAM ste puta više izložili interijer autobusa habanju no što je to predviđeno ISO 9001 standardima. Vi ste gospodine Es, OSAM puta veći zločinac no jedan prosječni suicidalni terorist» A onda sam s još neviđenom žeđu za vrat zgrabio bocu mineralne i sasuo u ždrijelo četiri decilitra mjehurića i minerala u tragovima i prije no što sam se uputio prema autobusnom stajalištu malo prilegao kako bi se mikroflora mogla okupati u mirnom moru brokule na lešo. «Štovani gospodine suče, vaše xxxčanstvo, vaša me riječ neizmjerno boli. Ja jesam, i evo, još jednom skrušeno priznajem, ispustio veću količinu plina od dozvoljenog, ja jesam ispustio veću koncentraciju sumpora od dozvoljene, i to u više navrata, ali, znadete li vi gospodine suče, kakva je gužva u autobusu u sedam sati i dvadeset i dvije minute? Znate li vi kakva se gungula u tom napučenom vozilu odigrava, kakvi su to ljudi, kakav soj? Ne znate, naravno da ne znate, vi se na posao vozite taksijem, dok napaćeni narod putuje javnim prijevozom, no pustimo to. Znate li vi da moje stopalo boluje od kurjih očiju i da čak i lagani dodir nanosi takvu bol da bi normalan čovjek učinio nenormalne stvari samo kako bi zaštitio integritet kurjih očiju?» U sedam sati i dvanaest minuta lagano sam stigao na stajalište pazeći da mi cipela ne dira u kurje oči. U sedam sati i trinaest minuta stigao je autobus. Prekrcani autobus. Indijski autobus. «Znate li vi vaše štovačanstvo koliko je današnji čovjek nemilosrdan i bezobziran? Iako sam ih molio i preklinjao, tu stoku, te bezočne životinje, u tri minute i šesnaest sekundi nabrojao sam čak JEDANAEST nagaženja na stopalo. JEDANAEST puta ja sam vidio zvijezde, a u slučaju sto i trideset kila koje su se usmjerile na jednu točku, najveće kurje oko na palcu desne noge, The oko kurjih očiju, vidio sam čak i galaksiju. I što sam mogao napraviti? Jednostavno sam, ne mareći za glasnost, stao prdjeti poput gigantske trumpete i spasio što se spasiti dalo – pet netaknutih kurjih očiju» Jedva se ubacih u to grotlo ljudskog mesa kadli mi na nogu stane jedan ćelavac, htjedoh mu sasuti sve u lice, ali on mi pokaza dršku pištolja, onda se jedna krmača pomakne prema ulazu, izazove valove gužve i, naravno nagazi mi oko, htjedoh joj reći što je slijedi, ali već mi suhonjavi dugonja stoji na nozi. Ma vidjet ćete vi sada svojeg Boga, ali s onu stranu dobra, prokleti. Udahnuo sam zrak koliko god to moja pluća dozvoljavaju, napeo sve moguće mišiće u tijelu i ispustio takav smrad da su se metalne šipke za koje se mnoštvo držalo stale topiti. Ubrzo su stigle snage MUP-a, vatrogasne postrojbe, AT jedinice i vozila hitne pomoći i ja sam, eto, tu gdje jesam, na županijskom sudu. Sudi mi se za zločin protiv čovječanstva. «Ali vi ste, gospodine Es, pribjegli radikalnom, fundamentalističkom, čak terorističkom načinu samospasenja koji ne spada u domenu nužne obrane. Vi ste s predumišljajem počinili genocid nad dišnim sustavom jedne putujuće zajednice. Vaš postupak nije ništa milosrdniji od nacističke eutanazije. Vi ste terorist i kao takav, da prekinem više ovu paradu besmislica i iskonstruiranih istina jednog bijednika poput vas, zaslužujete da vas najstrože osudim i stoga vam izričem ovu kaznu: "Gospodin Es, rođen od majke te i oca tog, dana… bla-bla-bla, osuđuje se na osam godina stroge dijete u kojoj će pod prijetnjom električne stolice izbjegavati: mliječne proizvode, određene žitarice, voća i povrća, umjetne zaslađivače, gazirane napitke i ostale namirnice koje pogoduju proizvodnji vjetra (lat. flatus). Osim toga gospodin Es pod prijetnjom giljotine mora voditi dnevnik prehrane u kojem će svakog dana, nakon svakog obroka pa bila to i smola iz nosa, upisivati sve što je pojeo, kako je jeo i koliko je dugo žvakao zalogaj. Gospodin će Es pod prijetnjom vješala idućih šest mjeseci oralno uzimati aktivni ugljen. Svaka tri mjeseca pod prijetnjom puščanog metka gospodine je Es dužan posjetiti sudskog podvornika koji će šibicom provjeravati kakvoću vjetra i ukoliko se plamen ne stane smanjivati biti ćemo prinuđeni hitno sazvati djevojački zbor «KUD Streljana». Bilježim se sa štovanjem, moje visočanstvo, štovani sudac". «A… št… k…Ah!» |
- 12:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
