15.01.2007., ponedjeljak
Usne Nine M.
 Tjedan dana sanjao sam tamne oblake nadvijene nad ovaj grad, preteču moćne oluje koja će mi sasuti sve svoje urnebesne argumente u lice, oduzeti prisebnost i prekriti tijelo debelim naslagama leda, lišća i otrgnutog granja. Sanjao sam sive i crne oblake, nabubrene, podbuhle, pune, silovite, sanjao i budio se okupan u blatnjavoj slanoj kiši svojeg tijela. Gromovi iz mojih oblaka, mojih mora pržili su omekšalo tkivo. Tijelo je gorjelo. A onda sam tjedan dana sanjao usne Nine M. kako me napućene progone gradskim ulicama, blatnim nakon oluje, dominom automobila posvud razbacanim, usne veće i od samog lica jedne Afrodite kojoj su ljubomorne i podmukle božice podarile tretman kod plastičnog kirurga; razuzdane nakupine silikona postale su žive nakon što su okovane nategnutom kožom predstavljene svijetu koji žudi za pohotom, i sakrile božansku ljepotu koju bi kad tad uočila posesivna Hera i pretvorila je u posljedicu surove sudbine mahnitog Jockera, Batmanovog smrtnog neprijatelja, kojeg su vođeni rukom Zeusove družice, poslovično ljubomorne, u fazi transvestizma, izjeli bijesni stršljeni. Usne Nine M. halapljivo su grabile slomljena stabla, krhotine razbijenih izloga, rasklimane rubnjake, prometne znakove, semafore, zebre i pune linije. Grabile ih, gomilale poput jakuševačkih bagera i gutale u namjeri da bezobzirno i neminovno uhvate i mene. Za njih sam bio samo polumrtvi štakor, organski otpadak među anorganskom vrstom, koji mora biti ugrabljen, smjerno iskrcan i prešan vremenom i novim smećem. Mahniti bijeg pred surovom sudbinom čijoj bi predstavi zavidjela i sama Nemeza. Tjedan dana sanjao sam kako u mutnoj Savi, sred tamne jeseni, sred vlage koja neumoljivo natapa promrzlu kožu, plovak poskakuje, a zatim nestaje i za sobom vuče strunu, na pola režući bezizlazne vrtloge smrdljive tekućice, koja opet u nevidljivost vodene mučnine povlači štap, povlači mene i debeli sloj blata i posustale trave na đonovima gumenih čizama. Vodeno čudovište. Rahab. Levijatan. Ili samo riječna neman, som-mutant koji svojim brcima veže obale i raširenim ustima postaje sluzava crpka koja usisava potopljena stabla, iscrpljene stijene i psihotične ribiče u privremenoj nirvani. A onda sam još samo jedne noći sanjao da sam kornet, a glava da mi je jagoda na vrhu sladoleda koju će, na jednom savršeno isklesanom licu jednostavno prevelike usne, čvrsto stisnuti, odvojiti je od znojem pothlađenog tijela i ne kušajući je jezikom i zubima, lakomo progutati prije no što u drugom zahvatu proguta cijelo tijelo. Ustao sam u polusnu, zgrabio kalendar Nine M, poderao ga u bezbroj papirića i bacio kroz prozor. Na kišu. |
- 21:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
