09.01.2007., utorak
Sapunica "Ubojstvo gledatelja", 4.epizoda
|
Za vrijeme dok je Dijana, nanovo pitoma, prazna mržnje, odnosno puna ljubavi prema gospodinu Sireku, iz grla iskašljavala ostatke čepa koji su joj zapeli u grlu, a Mitar46 nakon silnog udara u beživotno tijelo gospodina Mužjaka, polako dolazio k sebi, Sirek je preslagivao trupe kojima će napasti jadnog Mitra46 koji je pun ljubavi prema svima, kako one fizičke, tako i emocionalne, a svakako i platonske, previše senzibilne, premalo razumne i suviše ovisničke i još takve nekakve. «Vidim Mitre46», započeo je svoju tužilačku tiradu gospodin direktor Sirek, «da ste u nedostatku sreće, previranju peha i baksuzu koji prati nekog kome su zvijezde naklonjene jedino kad ga se letvom udari po glavi, nanijeli tešku ozljedu ovom ovdje muškarcu koji je netom nakon strašnog svršetka, prema nebu odapeo posljednji dah, a koji je više ličio na refleksivnu radnju neživog organizma no na otpuhivanje uslijed olakšanja što se, eto, oslobodio bremena zvanog život.» Suvišno je tvrditi da je Mitar46 bio toliko zbunjen da bi svako tele koje bi se suočilo s njegovim licem pomislilo da se ogledalo u ogledalo. «Ovaj ovdje pokojnik», nastavio je gospodin direktor Sirek, «bio je na vrhuncu životne radosti, u naponu snage izražene u jednoj od sporednih jedinica SI sustava, u najboljim godinama koje nikada prije, a još manje kasnije nije i neće doživjeti, a vi ste ga nemilosrdno, beskrupulozno, podlo i po jadnika u najnepovoljnijem trenutku za očekivanje napada kroz prozor, jednostavno ubili, oduzeli mu život, pretvorili ga u skorašnju hranu za crve i manekena za mrtvačka odijela. Kako ste se samo usudili?» «Ali g.ggg-ospodine dddirektore», odjednom se oglasila zaljubljena Dijana, «nije li ggg ospodin Mužjak…» Sirek je gospodin zamahnuo desnom nadlanicom i odvalio takvu šamarčinu preko Dijanina obraza da su s divljeg kestena, nekoliko ulica dalje, poletjele sve vrane osim jedne kojoj je odzvonilo. «Dijana, vama je opet loše, ta sjednite ovdje u fotelju, bit će vam bolje, a i osjetit ćete kako je teško biti direktor jednog poduzeća kao što je PUINSG» Dijana je, opet u poprilično nesvjesnom stanju, uz Sirekovu pomoć, sjela u fotelju. Nije slutila koliko je tom stanju pripomogla šamarčina, već je mislila da to mora da je ljubav, kako prema drugom ocu, tako i prema čovjeku suprotnog spola. Namjera gospodina Sireka bila je da njegova osobna tajnica Dijana začepi gubicu. Stavljam 10 000 eura na koeficijent 1,01 da je uspio. Mitar46 je još uvijek blejao kao tele u šarena vrata crkve Notre Damme i pokušavao dokučiti što se događa, što ovaj gospodin direktor Sirek blebeće i tko je ovaj tu pod njegovim nogama i zašto je zaspao, a nije otišao kući kako bi legao u svoju sobu, a ne u kancelariju jednog direktora. Sirek je otvorio bife i u dvije čaše natočio najstariji viski koji je imao, ali ga je na žalost imao samo za jednu čašu, i to, gle slučaja, svoju, i zbog toga je Mitru46 natočio vinjak Cezar zbog kojeg će njegova jetra zapamtiti ovaj trenutak i kad-tad ga iznevjeriti. «Izvolite gospodine Mitre46, okrijepite se, znam da vam je potrebno i da vam nije lako nakon što ste postali ubojica», bodrio ga je Sirek, sve manje gospodin, a sve više đubre. «Ali… što to vi govorite, kakav ubojica, kakva smrt, jeste li vi, za boga miloga, normalni?» Ne, Sirek nije bio normalan, sve manje je nalikovao na prosječno normalnog čovjeka, a sve više na natprosječno nenormalnog nečovjeka. O jadni Mitre46, o jadna Dijano, da samo znadete što vas čeka. «Mirovina?», upitao bi neki tamo šaljivdžija. Ha ha ha… ...idiote. |
- 20:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
