06.01.2007., subota
Sapunica "Ubojstvo gledatelja", 2.epizoda
|
Prvi dio scenarija sapunice «Ubojstvo gledatelja» možete pročitati ovdje «Prokletstvo Dijana, neee!», uzviknuo je direktor Sirek i preko stola, poput Leona Štukelja na konju s hvataljkama, poletio prema Dijani i ugurao joj kažiprst zajedno s lascivnim prstom pokazivačem u usta kako bi izvadio poklopac zolje. «O bože, Dijana, nisi li rekla da si na UN dijeti, a ovdje na svojem prstu lascivnom pokazivaču vidim i ugljikohidrate i bjelančevine?» «Oh, direktore, pa vi mene ipak volite», odgovorila je Dijana rastopivši se od nježnosti i pretvorivši se u ljubavnu bujicu koja će u Posavini potopiti nekoliko sela i zaseoka. «Dijana, budimo objektivni, ja vas ne volim. Kao što sam rekao, volim Miljenka, on Terezu, a sve njih bla-bla.bla. I nisam spašavao vas, nego zolju koja će, bez čepa, predstavljati opasnost po čistačicu Terezu u koju je zaljubljen Miljenko koji bi nakon tako masakrirajućeg završetka pokojne Tereze, sebi oduzeo život ili se prometnuo u odmetnika i terorizirao mnoge putnike namjernike u okolici Plitvičkih jezera.» Dijana se nazad konkretizirala, ali umjesto u nakupinu mesa i rožnate tvari, u kamen pun osvetničkih minerala. Geološko-psihološki gledano: konglomerat nemilosrdne osvete. U međuvremenu, Mitar46 koji je razumno odustao od samoubojstva i spustio se do ureda gospodina direktora Sireka, otvorivši oprezno vrata, ne bi li slučajno zatekao Sireka u ljubavnom odnošaju s nekim od zaposlenika i tako napunio svoje suicidalne baterije, ugledao je baš ono čega se sa zadovoljstvom bojao: gospodina direktora Sireka kako gura prste u usta tajnice Dijane. «Ne, to ne može biti, neeee!», pomislio je u sebi i zadovoljno trljao ruke, a onda se opet strmim stepenicama uspeo na krov zgrade Poduzeća za UINSG i stao na rub. «Moj život više nema smisla, hihihi», dijabolično se smijao Mitar46. «Ovaj put ću se zaista baciti u bezdan, bez obzira na izgled tjelesne kaše nakon pada s visoke zgrade. Ovaj put me čak ni ja sam neću zadržati». Stavio je kažiprst u usta i okupao ga u slini, ne bi li odredio smjer kretanja vjetra, a onda se sjetio maloprijašnje scene i prstiju gospodina direktora Sireka u ustima tajnice Dijane. «Argh!», uzviknuo je poput Argonauta koji su kao brodolomca pokupili Orfeja sa svojim sviralom i koji im je iz zahvalnosti stao svirati kompletno uglazbljeni Ep o Gilgamešu, «o ljubavi zašto si tako okrutna, zašto si mi dala onu stvar između nogu kojom žudim da se s leđa približim gospodinu direktoru Sireku, a umjesto nje, mogla si me obdariti malim bestrzajnim topom kojim bih gađao golubove koji mi svakog očajnog dana useru ulašteni Smart?» Bilo je pitanje trenutka kada će Mitar46 zakoračiti u prazno i bez putovnice stupiti na tlo države u kojoj nema ni žive duše. A onda se odnekud stvori Tereza. Ona nikoga ne voli, ali nju vole Miljenko i Mitar 46. «Što randiš tu na runbu krova PUINSG-A, nesrentniče», uzviknula je Tereza nazalnim glasom Josipe. «Ubijam se», odgovorio je Mitar46. «Od donsade?», upitala je znatiželjno Tereza s glasom Josipe. «Ne, od ljubavi», odgovorio je Mitar46 «A ne od donsade?», upitala je još jednom Tereza s glasom Josipe. «Ne, od ljubavi», odgovorio je još jednom Mitar46 i potpomognut naletom vjetra sa zapada, a koji nije očekivao jer nije provjerio od kuda vjetar puše, iako su novine svakodnevno izvještavale da je to iz Brussella, zateturao prema ambisu u kojem će najvjerojatnije, za cca 5 sekundi otkriti svoju sudbinu koju mu je prije petnaestak godina prorekla proročica Vava u magazinu Vikend. Tereza s glasom Josipe pohitala je da ga pridrži, spotaknula se o već fosiliziranu sovu i dobrano pripomogla Mitru46 da se poput Ikara prvo vodoravno vine prema nebu, a onda se drugim, onim silaznim, krajem parabole surva prema dokazu da proročica Vava nije šarlatanka. Kraj 2. epizode. |
- 13:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
