17.12.2006., nedjelja
Između redaka...
|
Popio sam gutljaj instant kave, povukao dim, pogledao kroz prozor i ugledao čovjeka koji sjedi za kuhinjskim stolom, ispija svoju jutarnju instant kavu, puši prvu jutarnju cigaretu i bulji u prozor ne bi li shvatio je li vani magla ili su mu prozori prljavi i kao takvi dobra zamjena za ogledalo. Otvorim knjigu na 295. stranici i nakon čak devetnaest rečenica shvatim da sam ovo već čitao. Okrenem slijedeću stranicu, pa slijedeću i njih još sedam i još ne nailazim na nepročitano štivo. «Tras!», opalim žohara cijelom površinom 304. i 305. stranice i njegova se posmrtna palačinka pretvori u izložak insektarija. Brže bolje okrenem 306. stranicu jer i smrt jednog žohara odvodi me stranputicom i ono malo koncentracije koju uspijem prikupiti za čitanje knjige preusmjeri se na «Svrha žoharovog življenja – jesmo li svi bogom dani ili danom bogovi, a noću sluge?» Jebo žohare. Ako ću ikada više razglabati o toj temi, čitat ću između redaka ovu istu knjigu na 304. i 305. strani. Na 306. stranici piše:» Zbog jednostavne činjenice da oni mijenjaju i sakrivaju svoje ime, da lažu o svojoj dobi i da dolaze zbog svog pristupanja tako da ih se ne prepoznaje, nije logično da se može negirati kako oni nužno moraju stvarno postojati». Čitam ovu rečenicu točno dvadeset i dva puta i još uvijek ne razumijem što je pisac htio reći. Izbacujem negaciju i dobivam:»…logično je tvrditi da oni nužno moraju stvarno postojati». Tko? Pa ti, koji skrivaju svoje ime, lažu o svojoj dobi i tako dalje i tako dalje… O jebem ti pisca, ovim tempom nikada neću pročitati ovu knjigu. Osim toga što će mu taj uvod? Pretjeruje, davi svim tim pojmovima i činjenicama koje mu daju za pravo da se naziva eruditom, ali mu ne daju za pravo da mi skreće pažnju s bitnih stvari na sporedne. To je kao ona maloprijašnja situacija s žoharom i koncentracijom. Žohar-citat tjera me da gubim vrijeme. Odbacujem ovu rečenicu kao estetsko uobličenje teksta i nastavljam s čitanjem. Njem. Nijemac. Njemačka. Demokratska i Savezna. Zveza. Zvezda. Zvekan. Zveči. Suđe zveči kad u sudoperu tražim vilicu. Zveči toliko da će se razbiti pa prestanem prekapati po površno pranom posuđu i površno perem prljavi pinjur (11 riječi koje počinju s «p»). Suđe. Jebote suđe. Danas je na mene red. Danas sam ja perilica od krvi i mesa. Primus inter sudoperama. Danas sam i spremačica, i smetlar, i perač prozora i čistačica. Pa zašto baš danas kada sam odlučio pročitati ovu zbrkanu knjigu? Zašto uopće ja moram prati i čistiti? Zato jer tako priroda nalaže. Jači caruje neovisno o spolu. Jači se bavi financijama, a slabiji pizdarijama. Financije su moć, a pizdarije nemoć. Ja sam danas meštar od pizdarija. Danas, na slobodan dan, kad mi mozak traži prosvjetljenje, nered mi nameće zamračenje. Mogao bih stati tome na kraj i reći: «Dosta je te tiranije. Od danas sam ja muško!", i sjesti na trosjed, staviti noge na stol, prst u nos i slušati kako škripe ulazna vrata gonjena propuhom. A onda bih pao u tešku depresiju. «Ona me je ostavila, zbog suđa me napustila…» ili «Čaše perem, ruke mi krvave, sudoper mi je drug, molim te vrati se», no bilo bi kasno. U zalog ljubavi ostavljam knjigu, produhovljene retke koje se netko svojski trudio produhoviti na način da ostavlja praznine u mojem mozgu koje nemam vremena popuniti, i uzimam Likvi, istisnem ga na spužvu, «Za mene samo Vileda spužva!», i stanem ribati sasušeni krumpir. «Dobio sam žuljeve» «A žica? Za što služi ono zamršeno klupko žice?». Smijeh. «Za kurac. Eto za što, za kurac, znaš?». «Pa nemoj se odmah ljutiti», majčinski me pogladi po glavi, izuje cipele i stavi mi noge u krilo. Slijedi masaža, pa ovlašno prolaženje jagodicama prstiju po umornoj koži, ljubljenje, seks, usrani tv-program pred spavanje i zaboravljam da sam htio čitati knjigu. |
- 15:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
