14.11.2006., utorak
Čemu se smijemo (od jada) - dio prvi
|
U ovo surovo doba sapunica i realitya, političkih tragikomičnih sjela i filmova produkcije za čiju bi kategorizaciju trebali dodati još jedno slovo na kraju abecede, potreba za humorom na malim ekranima više je nego esencijalna, barem za one koji svoje slobodno vrijeme trate na buljenje u televizor. Kako bi gledatelji bili što osvješteniji glede kvalitete humora na televiziji i bacili tv-prijemnik u reciklažni potok, napravit ću površni pregled humorističnih serija koje nam se gotovo svakog dana nude u neizmjernom broju. Izbor televizijskih kuća na hrvatskim prostorima je velik pa sam slučajnim odabirom daljinskim s četiri tipke i petom za pali-gasi, za ovaj mali preglednik izabrao RTL televiziju i njezinu tjednu ponudu smiješnih kadrova od kojih će se čak i hijena rasplakati i prebaciti na vegetarijanstvo. Princ iz Bel-Aira Ovu smo seriju gledali još davno prije i bila nam je…što ja znam…super. Vrckavi Will Smith okreće glavom poput čegrtaljke i baca fore, grimase, izvodi gegove, šali se strašno i za cmizdrenje od razdraganosti - jednostavno je toliko neodoljivo duhovit da sam se još tamo '92. pretplatio na DVD kolekciju svih sedam sezona iako je CD medij još bio u povojima. Mislim, dečko ulice iz siromašnog predgrađa Philadelphie svojim iznimno šaljivim načinom razbija uštogljenost imućne obitelji postupno ih preobraćajući u obitelj u kojoj materijalno prelazi u duhovno, a sve životne nedaće i problemi mačja su gripa jer ih svježi princ jednostavno tjera da se međusobno razumijevaju i da budu spremni na pomoć jedan drugome. Pa familija su, ne? Kako idilično i kako američki. Srsi me prolaze. Ili je to peristaltika? Puna kuća Ta kuća je stvarno puna, ljudima. Nedostaje nesretno usmrćena majka, ali zato je tu Bob Saget (čovjek čiji je show «Šaljivi kućni video», podigao razinu duhovitosti jednog showmena na dotad neviđenu razinu. Njegovim su se britkim duhovitim komentarima smijali i sibirski jednorogi mufloni, a flandrijski su češljugari izumrli zbog srčanog udara uslijed smijeha) u ulozi Dannya Tannera, brontosaurske glave obitelji, mozga, skrbnika i još koječega. Tu su još i John Stamos kao Jesse Katstopolis, rock glazbenik, magnet za pičke, nestaško i još mnogo toga i Dave Coulier iliti komičar Joey Gladstone koji to svoje zanimanje koristi na najbolji mogući način nasmijavajući obitelj kao što lav u skoku nasmijava antilopu, a rak pluća nasmijava pušača s bolnim saznanjem da mu je podstanar. Njih trojica, puni ljubavi, životne mudrosti i koječega vezanog uz pravilan odgoj, preuzimaju ulogu majke i brinu se o tri djevojčice koje svojim ponekad odraslim nazorima stvaraju konfuziju u kojoj se ne zna tko je staratelj, a tko štićenik. Da vidiš kak to zna biti komično. Da se usereš. Pod istim krovom Tko još nije čuo za Urkela (Jaleel White) neka se iz ovih stopa odmetne u askete, a imovinu pokloni onima koje Superhik svesrdno štiti. Ovaj iritantni šmokljan, pandan Balkyu iz one druge iznimno duhovite američke serije, tjera nas na razmišljanje tko nam je ovih dana umro da smo kupili dopisnicu i htjeli poslati riječi utjehe ožalošćenoj rodbini. Njegovi su ispadi često vezani uz ljubav prema djevojci iz obitelji koju on samim svojim prisustvom dovodi do ruba komičnog očaja, a pogotovo oliverhardiyevsku glavu obitelji, mačića u koži slona, policajca Carla (Reginalda VelJohnsona). Urkelov lik jedan je od najgorih pokušaja nasmijavanja ljudi ikad, a autorima ove serije W. Bickleyu i M. Warrenu preporučio bih da se bave ukopom pokojnika ili barem narikanjem, a ne proizvodnjom komičnih serija. Roseanne U obitelji Conner roditelji teže oko pola tone što ih čini recimo simpatičnim spojem masti i nižesrednje duhovitosti. Središnja točka ove serije jest Roseanne kojoj ne znam prezime i koja svojim sarkazmom i ironijom provodi neškodljivi, pozitivni teror nad svojim potomstvom. Ponekad je to smiješno, a češće imam napadaje manijakalne depresije i najradije bih da sam mrtvi hrušt. Kružnica koja opseže oko točke jest Dan iliti John Goodman (njegov lik Waltera u Big Lebowskom jedan je od najkomičnijih likova ikada prikazanih na filmskom platnu), koji svojim grimasama upotpunjuje onaj isti pozitivni, sarkastični teror njegove supruge Roseane. I to je, moglo bi se reći sve. Ostalo su američke socijalne pizdarije jedne niskobudžetne obitelji što se s vremenom pretvara u pravu moru i više ne znamo gledamo li sapunicu ili prekid programa. Sve u svemu, prisutne su natruhe sarkastične duhovitosti što bih pohvalio, ali jedna se kvalitetna humoristična serija ne može sastojati samo od zrnaca sarkazma i zato ovu seriju kao i gore spomenute proglašavam sranjem s tu i tamo pokojim vitaminom. nastavit će se ---------------- Onako, uz put, danas mi je rođendan. Dvoznamenkasti. Imam 33, a još nisam u životu zaradio svoj prvi milijun. Više su mi ukrali no što sam zaradio. Odljev je veći no priljev. Kako to? Što to znači? Da ja kradem? Neee, ja izmišljam. Utvaram da se netko namjerio na moje nepostojeće blago i svakog ga dana čopa. Izmislio sam i onaj prokleti bicikl kojeg su mi ukrali prije skoro godinu dana. Hodao sam ulicom i mrmljao kao da vozim bicikl i malo-malo brisao sline s brade. Eto, čovjek slavi rođendan, a nije sretan. To je zato jer je materijalist. Da sam pustinjak, danas bi si priuštio mrkvu i bio bih sretan. |
- 10:11 - Komentari (29) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
