11.11.2006., subota
ljubav 2
|
Da ljubav nije rezervirana samo za ljude, pokazuje događaj kojeg sam se evo baš sad sjetio, a ne bi bio red da se nešto čega se sjetim izgubi među promišljajima o riziku prdenja usred termina proljeva. Jedna kokoš, ili ona druga, koju ne pamtimo po dobru, a ni po kaubojskom hodu, zaljubila se u elevator marke Störe. Kako i ne bi kad je svaki put kada bi kljucala klip kukuruza uzdižući se prema košu, a zatim naglo gubeći limeno tlo pod nogama, doživjela ekstazu slobodnog pada, nalet peradarskog adrenalina, i u svoj toj neizmjernoj sreći pronalazila zrno radoznalosti:»Žašto šam šretna? Žnam, žbog evevatora» i onda se, eto, zaljubila u plavi elevator marke Störe. I nije baš neka priča za naslovnice političkih tjednika. Nema razrađenih detalja. Drugi primjer govori nam kako neljudska ljubav također može biti slična ljudskoj, tragična i smrtno predznačna. Usamljena drvena noga u preuranjenoj mirovini, nakon što je u građanskom ratu jedne obitelji izgubila stolac, čeznula je za srodnom dušom. U gomili cjepanica koje su joj zbog svoje sirovosti i neobrađenosti bile emotivno i inteligentno nedorasle, srodnu dušu mogla naći nije. A onda je jednog dana u drvarnicu došao pijani gazda Mirko, uzeo usamljenu drvenu nogu, njome premlatio ženu, a zatim, zajedno s čipkanim stolnjakom bacio je u vatru. Aha, ljubav. Ništa, noga se zaljubila u vatru i izgorjela u strasnom zagrljaju. I nije baš neka priča za naslovnice dnevnih novosti. Nema onaj fini štih. Ljubav također može biti i bestjelesna. Jedna se naporna misao zaljubila u nenapisani društvenopolitički seminarski rad. Cijeli je taj rad bio promišljen, analiziran i, kako bi šeretici rekli, picajzlasto uglađen, u glavi jednog studenta novinarstva. Naporna misao, koja se, onako, uz put, zvala «Za koji kurac ja ovo pišem kad mi se novinarstvo nimalo ne dopada», zaljubila se na prvu sinapsu i napadala svaku konkluziju seminarskog rada. I nije mu dala mira sve dok propali student novinarstva nije odustao od pisanja seminarskog, a na posljetku i od studiranja. Za to vrijeme, rečenice seminarskog rada, jedna po jedna, odumriješe, a sa njima i nadasve naporna i okrutna misao. Pih. Vidite kako jedan sudionik u ljubavnom kolopletu može biti dosadan poput crva koji malo po malo sruši cijelo krovište. I nije baš neka priča za naslovnice obiteljskih magazina. Nema «ono». Sve u svemu, ljubav se sebe, na prvu loptu. Potrebno je odigrati pokoji pas, ubiti pokoju gušavicu i razotkriti kočnički sustav emocija. |
- 13:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
