10.11.2006., petak
Ljubav
|
«Dobili ste pretinac govorne pošte….», e'mti magarca psa i malu šišljovku, ganjam je već danima, a ona me ne jebucka ni onu količinu koja stane pod mali nokat psihotičnog neurotičara noktojeda. A baš mi se sviđa. Ta mala. Hm, mala. Dobro, možda nekima i nije tako mala, možda se nekima čini da bi mogla na bicepse istetovirati UNIOR kako bi razuvjerila one koji misle da je nemoguće da žena bude dizalica jednog FAP-a u nevolji, možda bi se mogla nazvati Mother of all Bacačica kladiva, miješalica za beton i protutenkovskih ježeva, ali nije poanta u masi nečega, poanta je u ljubavi, u cijeloj povijesti kemije zaljubljivanja koja se može svesti na jedan sićušni trenutak koji je bio dovoljan da se zatreskam uz tresak glave o željezni rasvjetni stup. Da je pokraj mene bio pokojni nobelovac Ružička, dobio bi još jednu dinamitašku nagradu za otkrivanje sastava materije koja se od pamtivijeka naziva ljubav. Ali njega nije bilo. Nije bilo čak ni altruista koji bi skačući mi po glavi pomogli da se ova masna kvrga posred čela razbije na arhipelag otočića, a ovako je ostala cijela Australija zajedno s dalekim havajskim atolima. Eeeee, kako je ljubav predivna stvar. Jeste li se ikada zaljubili u škare? One male, za nokte. Ako niste, čitav je vaš život jedna velika nespoznaja ljubavi. Kad se čovjek zaljubi u škare, ne spava noćima, a danju spava i to baš u trenutku kad se putnici u njegovom autobusu pokrivaju rukama i iščekuju TRAS, a on slineći po ogromnom volanu, praveći od njega štrik za sušenje sline, sanja o sjajnim škaricama za nokte. Vidio ih je samo jednom i to je bilo dovoljno da si odreže pandže na nožnim prstima. Od tada zaljubljen luta općinskim prostranstvima, grebući orlovskim oružjem po pedalama autobusa, tražeći svoju ljubav najveću – škarice za nokte Made in China. A nije svaka ljubav prepoznatljiva poput ove prema škaricama ili prema djevojci iz DDR-a koju su steroidi preobrazili u pretilog Minotaura. Poznavao sam čovjeka koji se zaljubio u tračnicu. Nije bio svjestan koliko je zaljubljen sve dok ga na to nije upozorio teretni iz Osijeka. Sve zvijezde koje je vidio prije nego se rastopio poklonio je svojoj jedinoj tračnici izrađenoj po JUS-u. Čak ni to što je svako jutro lizao sjajnu površinu tračnice opijajući se njenom hladnoćom i tragovima amonijaka, dok bi usnama strugao patinu rđe, nije ga dovelo do sretne spoznaje da je zaljubljen. Naprotiv, on je umislio da je puž koji je svoju kućicu poklonio kao znak pažnje, kao sudužnik u kreditu od 30 000 eura. Je li znakovito da se kroz ljudsku povijest najčešće pamte ljubavi s tragičnim završetkom? Ako nije, onda se ne pamte, ali svejedno su zanimljive. Barem ljudima koji u novinama prvo čitaju osmrtnice. Jedan moj nepoznanik zaljubio se u trostoljetnu hrašćicu. Sjedio bi danima podno njene krošnje i zavirivao pod zeleni minjak ne bi li joj ugledao gnijezdo. Prolazila su proljeća i jeseni, a on je gledao uvis, toliko da mu je vrat okoštao, a tjeme greblo po hrptu. Jednog dana, mislim da je to bilo 8. travnja198-i_neke, kad je hrašćica suprotno od svih zakona neokaljane prirode ipak još uvijek bila gola, on se zapitao: «što je s tobom, ljubavi, jesi li živa, ako jesi, onda dobro, a ako nisi, onda sam ja nekrofil». Odvojio je pažljivo komad sasušene kore i shvatio da njegova drvena djeva goji crvove, naravno, da je mrtva, i on je, stvarno jest, ipak postao nekrofil. Evo plačem kad se sjetim tog nezanca. I car je kad je zaljubljen gol Ljubav je sreća, Ljubav je bol. Od Kreta komparativ je Kreća, A od obučen antonim je gol. Ljubav je sreća Ljubav je sol, Genocidan spoj protiv trombocita. |
- 19:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
