14.08.2006., ponedjeljak

Mozak kojim huči Fortuna Imperatrix Mundi

Jeste li ikada sanjali ili zamišljali kako je to kad vas pogodi metak ili kako to izgleda kada vas udari lokomotiva, a za njom deset vagona? E pa ja to često svjesno ili nesvjesno radim. Neki dan parkiram auto pokraj ustanove u Vrapču i stanem bilježiti sve moguće propuste u osiguranju kako bih jednog dana pobjegao i ubio neko pseto koje govori ili se posrao ispred kućnih vrata J. Li. (nije Jenifer Lipez nego Josipa Lisac). Zabilješke mi stoje evo tu na stolu pokraj monitora, a nije vas briga, stvarno vas nije briga što sam otkrio. Kad sam bolovao od depresije zbog suočavanja sa svojom nesposobnošću da egzistiram bez žena, shvatio sam na trenutak što se događa u mozgu jednog samoubojice i od tog se trenutka ne snebivam i ne zgražam zašto se netko ubio i izbjegavam ga nazivati kukavicom ili budalom. Sve je to kemija. Loši spojevi. Nerijetko se u meni nakupi toliko srdžbe i bijesa da bih bez ikakvog ustručavanja ubio na licu mjesta. Taj me osjećaj ubrzo prođe, ali ne garantiram za ubuduće. Aha. Često masturbiram. Pet puta na dan. Volim gledati susjedu kako plijevi vrt ili prostire veš. Dovoljno je da joj vidim grudnjak kad se nagne pa da svršim. Zadovoljenje ne traje dugo i ja trčim do prozora ostave iza kojeg skriven poluotkrivenim žaluzinama manijakalnim okom tražim susjedu. Ponekad razmišljam o seksu s gospođama od pedeset do šezdeset godina. Iako volim životinje, u stanju sam prebiti neposlušnu mačku. U stanju sam prebiti šefa. Možda ga i teško ozlijediti. U stanju sam zoljom raznijeti nečiju kuću. U stanju sam zaklati ćelavu đubrad nakrcanu zlatnim lancima i okruženu mutiranim majmunima. Još i sad ponekad zamišljam kako palim radionicu bivšeg poslodavca koji mi je bario bivšu djevojku. Ne trebate pogađati tko na užarenom tlu leži zavezan bodljikavom žicom i čeka da mu se beskonačna besvjestica smiluje. Često se prenem iz bjesnila i nađem sebe kako zgrčeno stežem volan automobila želeći pregaziti pješaka koji se lijeno klati preko zebre dok mu na semaforu svijetli crveno, a meni zeleno. Mogao bih kalašnjikovim pobiti sve lokalne i one na višoj razini mafijaše, dilere, one koji kradu pod krinkom vlasti, i još poneko đubre. Ne moram posebno spominjati da je smrtna kazna jedna od najpravednijih kazni za pojedince. Po ustavu sam zreo za Vrapče. Ne znam je li bolje da se uputim pješice ili da sjednem u auto i uz put se zaletim u neki narodnjački klub?

- 20:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #