11.08.2006., petak
Čuvaj se prodavačicine ruke
|
Čovjek optimistično kroči u šoping centar s naumom da će potrošiti par stotinjak kuna, a izađe van s debelim nanosom depresije na tikvi, živčanim slomom i gomilom nečega, koječega, svega i računom doslovno od pola metra. A na računu, majku im jebem lopovsku, među gomilom brojaka do deset, strši kao da vam je preko noći netko nasred dvorišta Himalaju od govana nasipao, konzerva nekih esktra posebno-specijalnih šamp. komada 1, za budale komada 1, koja košta nevjerojatnih 47 zarez 56 kuna. Ma da sam prokleti Rock jebi me u dupe avionom Hudson, da sam Abramović kupi si Ronaldinha da ti puši kurac Rus, da sam jednostavno Mida jebo ga prst u šupak i pretvori mu se u zlato, ne bih ni u najdubljem snu, snu kojeg mogu sanjati samo mrtvaci stariji od 3 zarez 8 tisućljeća, ne bih kupio konzervu koja košta skoro 50 kuna. Pa makar unutra bio dokaz da nas Bog trenutno ne motri jer je ostavio leće u konzervi koju će jednog kišnog dana uvaliti jednom glupanu. Netko je u sistemu gadno omašio. Bio on zasnovan na moralu, materijalnim vrijednostima ili platno-dohodnom čemuveć. Eto, zajebali me za skoro 50 kuna, što je preračunato u limenke graha od po 800 grama točno sedam komada istih. Ako pustim sad tu prokletu zgodu koja se nadvila nad moj čemerni svijet i odbijem nalet žudnje za nikotinom, mogu vam reći da svakakva svijeta u šoping centrima imade. Pretežno žene u potrazi za tekstilnim prijeko potrebnim inzulinom. I to je taj svakakav svijet. Ovim očima kojima trenutno tražim pravopisne greške, vidjeh scenu kako žena ispred trgovine mužu doslovno ugurava pune vrećice pizdarija u trbušni pokrov izazivajući bol u jajima i velikom mozgu dok je mali još na početku spržen, i bezobzirno ulijeće unutra, dok se na njemu vidi ubrzana izmjena boja na semaforu koja će nešto kasnije rezultirati još jednim obiteljskim nasiljem u kojem sigurno neće biti udarena lopta. Takva oštrokonđasta flundrača ispija svojem debilu koji je trpi, dnevno od 3 do 3 i pol litre krvi zajedno s mastima, ugljikohidratima, a genocid nad nervima da i ne spominjem. Pa jebo joj pas mater, meni je došlo da izvadim prst iz nosa i da je ošarafim onim pizdarijama iz vrećice, otrova se napila i podrignula te se napila i odapela. Uf, što bih sad zapalio sto i osam cigareta odjednom. Bojim se načeti bocu vina da si čašom nektara zasladim ovu predivnu večer kojoj ni ona kristalna nije ravna, jer ću potegnuti osamstodva kilometra kako bih kupio cigarete i pregazio pet dana staro odvikavanje koje se petodnevno ponavlja već dva mjeseca. Je li vrijedna apstinencija ove muke? Nije. |
- 20:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
