06.05.2006., subota

Jebalo ih shvaćanje umjetnosti na njihov način

I kad bih bio bogat, toliko bogat da bih mogao držati noge na stolu za vrijeme ručka kod ženinih roditelja, nikada ne bih za neku stvar koja bi mi stvarala ugodu oku i uhu izdvojio više od dvadeset tisuća eura. Čak ni za Piccasovu sliku ili Stradivarijevu violinu. Zašto? Zato. Zato jer umjetnost, kao ni ostale ljudske djelatnosti koje služe za produhovljenje, zabavu, estetiku života ili što drugo što nam hrani dušu, ne zaslužuju da se na njih troše astronomske pare. Zaslužuju daleko više no što zaslužuju nogometne i slične sportske zvijezde, ali uzmemo li u obzir da bi te veličine trebale dobivati plaću kao što dobiva jedan prosječan građanin, dvadeset tisuća eura je nebo, granica koju bi samo izuzetni umjetnici trebali i mogli doseći. Evo uzmimo za primjer ovotjednu Sotheby'sovu aukciju impresionističke i moderne umjetnosti. 207.564.800 dolara utrošeno je u jednoj predstavi obezvređivanja ljudskog rada i muke. Možda ću zvučati poput retardirane misice, ali znate li vi koliko je to novaca uzmete li u obzir pojedine afričke zemlje u kojima je godišnji BNP oko petstotinjak dolara po stanovniku, ili na primjer, Indijce koji godinama rade kako bi mogli uštedjeti kojih tisuću dolara i platiti vjenčanje? U čemu je finta Picassove slike «Dječak s lulom» koja je prije dvije godine prodana za 104 milijuna dolara? Jesam li samo ja retardiran pa ne shvaćam zašto svaki njegov potez kista vrijedi milijun dolara, ili nas ima još. Što čovjek treba u životu napraviti kako bi mu jedan pokret ruke vrijedio kao deset tisuća mjesečnih plaća u Burkina Faso? Ništa. Slikati i čekati da se spletom okolnosti njegovo djelo pojavi na Sotheby'sovoj ili Christie'sovoj aukciji. Za obezvređivanje ljudskog rada i općenito humanosti pobrinut će se multimilijarderski snobovi koji će djelo nekog slikara držati u sefu i povremeno masturbirati na nj dok će u Indoneziji neki prokleti jadnik 18 sati na dan šivati jebene majice i dobiti dva dolara kako bi ono đubre koje mu daje posao moglo kupovati umjetnine. A ni tu nije kraj neljudskosti i nesrazmjeru bogatstva. Van Goghov Portret dr. Gacheta prodan je za 82,5 milijuna dolara, stotine slika poznatih slikara prodane su u vrijednosti od 10 milijuna dolara na više, uključujući i one zajebancije Andya Warhola, Stradivarijeva violina prodana je za 2,03 milijuna dolara, klavir na kojem je svirao John Lennon prodan je za 2 milijuna dolara, mislim koga boli k. što je na jednom klaviru svirao John Lennon, konzervirano govno o kojem sam nekoć davno pisao prodavano je za 35 tisuća dolara. Idem slušati Tool u Močvaru.

- 21:19 - Komentari (16) - Isprintaj - #