26.04.2006., srijeda
Napušeni zeko
 Kako je dobar osjećaj kad napišeš priču preko kurca ili prljave tipkovnice i pošalješ je, uz još šest sličnih, na natječaj za ekran priču i ona bude među dvjesto i tri. Zamislite, dvjesto i tri priče nije mnogo spram, što ja znam, trinaest stoljeća hrvatske opstojnosti ili spram nosivosti jednog prekooceanskog broda pod liberijskom zastavom. I što sad? Mnogi su krenuli u svijet književne slave grabeći sitnim koracima. Ja stojim na mjestu i povremeno se pomaknem točno za onoliko koliko mi naraste nožni nokat. Je li to zaista bitno za bujanje hormona sreće? Nije. Bitnija je spoznaja da možeš nešto napisati bez previše truda i biti zapažen pa makar i na natječaju za ekran priče, među par stotina velikih pisaca. Što će dalje biti s tom mojom pričom, vrlo je izvjesno. Nalazi se zakopana u moru rednih brojeva i mogućnost da je netko pročita ravna je mogućnosti da mojoj pokojnoj babi izrastu umnjaci. Što da radim? Da se registriram pa da si nabijem ocjene? To ne bi bilo ljudski. A možda i bi. Ma neću. Kad svinjama naliješ napoj u kopanju, one jedna drugu pokušavaju izgurati ne bi li se nažderale otpadaka hrane, a ja sam ipak mali zeko koji želi napušen preskočiti potočić ili imati halove kako leti preko njega. A što ćeš. Svaki početak je težak, ali opet lakši od jednog estradnog umjetnika. Apdejt: Našao sam još jednu. Ja sam književna zvijezda ako gledamo moju obitelj, okućnicu, dvije koze, psa, mačku, svinju, kokoši i zečeve. |
- 22:19 - Komentari (16) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
