26.04.2006., srijeda
Headoneast u Aquariusu
 Danas svatko može biti kritičar i analitičar svega i svačega, a blog je idealno mjesto za kritičke amatere i diletante koji svijetu pokazuju da oni znaju, da su oni mjerodavni što je dobro, a što nije i da je priznavanje njihovih ocjena stvar prestiža. Ja sam jedan od njih.Eto, posredstvom altruističke Ptičice, dobio sam karte za koncert grupe Headoneast u Aquariusu u kojem nema piva od pola litre, a cijene su od 15 kuna nadalje. Kakve to ima veze sa sviranjem? Ima, naravno da ima. Pozivnice vrijede do 22 sata, koncert je počeo u 23. Međuvrijeme je bolna spoznaja da moraš popiti barem dva piva. Za grupu Headoneast nisam čuo sve do neki dan. Doduše, ja nemam veze s glazbenim kretanjima u Hrvatskoj osim što kroz krmelje tu i tamo uspijem pohvatati koji spot na teveju i onda budem depresivan, a rodni kraj mi je daleko, pa se mogu nazvati glazbenim kritičarom koji zna samo pljuvati i davati cinične objede, a to svaki svehrvatski kritičar mora raditi inače postane nešto drugo i gubi na popularnosti. Počelo je s indijsko-pakistanskim jaukanjem tamnoputog člana benda. To je ok i to dobro zvuči. Tip svira na kongama i jauče. Dobro jauče. Pljesak. A onda, nakon podužeg intra, na binu dolaze članovi benda i sviraju. Plink-plonk-plink-plink, pomislim dobro je, fina glazbica, sjeda uhu, mali nožni prst mi se miče u ritmu, znači dobro sviraju. Imaju oni i violinu, i trubu, i dva muška vokala i jednu vokalicu. I to je dobro. Ali što nije dobro? Tekst. Lyrics. Prva pjesma i tip zajodla na engleskom. I što je najbolje, ne razumijem ga ništa. Rekoh, daj se molim te proderi da čujem o čemu pričaš, a on mumlja sebi u bradu i kurca ništa ne razumijem. Ajde dobro. U stvari nije dobro, ali melodija i uigranost ih spašava. A onda se tip ipak prodere. A što se prodere? Pa-pa-parapa-pam, paparapam, babara-ba, rabab-ba-ba. O jebem ti miša! Valjda neka inačica morzeove abecede za prolaznost ljubavi i slične pizdarije. Po meni najveći problem današnje glazbe su tekstovi. Postoji mnogo bendova koji imaju prilično dobru svirku, ali su im tekstovi kakvi-takvi ili nikakvi. Mislim, za dobru stvar, onu koja će postati hit, mora postojati dobar tekst. Jasan, da se ukaljuža u cerumen u uhu i da ne izlazi. Ovaj bend to nema. Ima dobru glazbu i samim tim preduvjet da postane popularan bend, ali nema izražen tekst koji će se u pojedinim dionicama pjesme nadviti nad melodiju i tako upakirati jedan sasvim dobar glazbeni poklon. Bez toga, ovo je ipak samo dobra svirka, ali ne toliko dobra da bih je slušao na veceju. I osjeti se veliki utjecaj Yammata, što je normalno budući da je jedan od frontmena benda i osnivač Yammata. I možda su previše nabacili svega i svačega, kopipejstali mnogo toga i sve to, ajde recimo, dobro upakirali u svojih desetak pjesama. No tko sam ja da pljujem ili hvalim nekoga kad ne znam razlikovati poljsku od jugoslavenske himne. |
- 12:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
