17.04.2006., ponedjeljak
Sretan Uskrs Cigani!
 U današnje vrijeme kulturne i duhovne stagnacije, naša se mala peteročlana ekipa jedne subotnje preduskršnje večeri, kada se u selo sjatilo na desetke gastarbajtera, kulturnih i ekonomskih izbjeglica, studenata i kirgistanskih dikobraza, bacila u potragu za svetim gralom neobične zabave jer nama oguglalim pustolovima više nije dovoljno izvršiti genocid nad jetrom i bauljati po birtiji te jeftinim forama zasipati ženke gotovo do pitanja opstanka željne jeftinih fora. «Jebo učmale procedure velikih praznika!», orilo bi se, da smo idioti skloni jezičnom, intelektualnom, poetičnom snobizmu velikih parola, ali mi smo jednostavni ljudi kojima se sere od uštogljenosti govora i ne koristimo riječi poput «svikli i dočim», pa je i «Idemo kod Cigana!» sasvim dovoljno. A kod Cigana svega što ti uskršnji blagdani donose: i šunke, i piva, i vina i radosti, veselja i pjesme, i one turbofolčerske, i one bregovićevske, dragačevske, i puna kuća djece (kaže Radovan da jebe ko Grčka) umazanih obraza, bose i vesele, usrane, pospane i site. Sjatilo se pola sela pred kuću, ali samo nekolicina probranih smije unutra. Nije svagdanja pojava da «Bijelac» dođe u selo. Osjećam se poput nekog važnog izaslanika. Drže nas na dlanu kao kap najbistrije vode na svijetu. Sve što poželiš oni će ti ispuniti. Prijazni, uljudni, raširenih ruku, grle te i timare kao što se timare neprocjenjivi arapski konji. Čudna je ta atmosfera puna neobično pozitivne vibre. I iako je prostorija uređena kao i one u ostalih Hrvata prosječnih primanja, ne dozvoljavaju nam da cigarete otresamo u pepeljare: «Tresi na pod!», i snažno pljune na čiste podne pločice dajući do znanja da je sve što je njihovo i naše, da više nismo gosti nego dio njihove velike obitelji. Nude nas hranom i pićem, nude nas svojim sestrama koje su, iako naoko prljave, vrlo lijepe i izazovne. Pomalo gadljivi, ali i dobrano pijani, odbijamo sestre i ono što je moglo biti ostavljamo za drkatorske kratke filmove, uzimamo šunku, jedemo s njima, pijemo s njima, stapamo se s njima, i sami postajemo Cigani, psujemo i širimo ruke dok selom ori Sa o Roma, babo, babo Sa o Roma, o daje Sa o Roma, babo, babo Ej, Ederlezi Sa o Roma, daje |
- 21:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
