30.03.2006., četvrtak
kiborg kuga
|
U jednom gradu gdje ekipa nosi čarape s Dinamovim grbom postoji jedna trgovina. U stvari, postoji ih mnogo više, ali na tu se naslagalo sedamnaest katova u kojima žive neki koji nose i tanke poliesterske čarape pa im noge ubrzo zasmrde ili ne nose čarape pa im noge isto tako ubrzo zasmrde, a postoji i jedan lik koji ima sedam pari čarapa od kojih tri para imaju rupe, a jedan hrvatsku trobojnicu bez grba. U toj trgovini rade stare koke kojima je vrijeme podarilo blagodati komunizma pa se ističu svojom marljivošću i nesebičnom prezentacijom slobodotržišnog trgovačkog bontona. Proljeće tare svoje krmeljive oči o umorne izjebane mačke i sunce sja. Trgovina je pusta. Stojim za pultom gdje se sunčaju zeleni vršci parizera i sasušeni rubovi davnih sireva i čekam da se zlatna ribica od pedeset kila mršavo naslaganih na kostur visine metar i osamdeset centimetara prene iz socijalističkog sna i upita me što mi je, što želim, da naprosto izvolim što ću izabrati iz tog bogatstva botulizma. «Petnaest deka ementalera» «Čega?» «Ementalera» «Koliko ste ono rekli?» «Petnaest deka» Nestrpljenje je majka živčanog sloma i stoga se manirom zatvorenika pred kojim je samo bodljikava žica kroz koju se treba migoljiti, a hrani je prilično opaka električna neman, borim sa svojim impulzivnim Ja. Poput bezubog dabra koji je odlučio pojesti sekvoju, reže izblajhana teta koju je i ofucana mačka napustila, kvrgu ementalera. Izreže četiri listića pa ih stavi na vagu. Pet dekagrama. U očima se nazire dvozupčani mehanizam i mali brojčanik koji broji do devet. Vrijeme stoji i svemir će uskoro postati hladetina. Spretnošću deve kojoj su posmrtno dali odlikovanje zbog samoinicijativnog stajanja na crveno na jednom od tri semafora u Sahari, Merlinka nekih čudnih ljubitelja plavuša izreže još jedan listić ementalera i stavi ga na vagu. Sedam dekagrama. «Koliko ste ono rekli?» «Petnaest dekagrama» Odjednom se njeno lijevo uho izdigne dva milimetra od standardne razine položaja uha i nalog je u proceduri. Stroj za rezanje mesa se ugasio. Sporost je prijelazna i poput kiborg kuge ubija stroju volju za životom. Sasvim određeni homo sapiens kojem su prastari aramejski svečenici odredili statičnost kao pojam kretanja, krajnjim naporom još jednom pokrene stroj za rezanje mesa i odreže još tri listića iscrpljenog i pred suicidom ementalera. Deset dekagrama. «Gospođo, mislim da vam onaj mali krade Milku»  Jebeš ementaler, ionako ga jedem s đurđevačkim jegerom. |
- 10:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
