12.03.2006., nedjelja

Recenzija: prljavo suđe feat. znanstveni osvrt na smrt papige

Jutros sam htio pisati o «francuskom krumpiru s vrhnjem s pogledom na jutarnje sivilo oblačnog Zagreba», ali zajebo me digitalac i njegova neutaživa glad za baterijama pa sam se odlučio za jučerašnje stanje sudopera prije no što sam uzeo spužvu u ruke i jebo mater prljavom suđu. Narod kaže da nije dobro iznositi na vidjelo svoj prljavi veš jer ljudi se hrane tuđim nevoljama i problemima i drago im je kad im suHrvat pati, ali ovdje se radi o prljavom suđu i nigdje nije zabilježena narodna mudrost ili barem preporuka da ne pokazujemo svoje prljavo suđe. Osim prljavih tanjura od poljske mazutne gline, reš keramičke obrade, u gomili neestetskog (prema standardu čistoće), nalazi se i sveti gral usidjeličkog kuharstva – rostfrei lonac za sve prigode, osim za binokularnu obdukciju mrtve alzaške papige s podužom anomalijom u radu srca koja se manifestira kroz prestanak rada i prilično sigurnu izvjesnost da ono neće proraditi. Jedino ako u novom životu postane, što ja znam, na primjer, uginuli kornjaš s klemama na srcu. Budite lijepo pozdravljeni i prionite na posao. Nerad je majka tetine babe stagnacije.

- 10:43 - Komentari (15) - Isprintaj - #