27.11.2005., nedjelja
J. Kućica
|
Tema je vrela i zato se ponavljam. Preporućam akademiku Babiću svoju verziju J. Kućice u kojoj se spominju i ustaški elementi te je s tog razloga ova verzija najpogodnija za našu djecu Šumarev san Slavni zidar Po cesti, Širom, Bez pameti Lud Sisomir strašni Vadi svoj Ud Pijan ko svinja Alkoholna koma Teško se trudi Da dođe doma. Gradnjom se bavi Često ga vide Sa žlicom i ciglom Na juriš ide. I Mato, I Ignac Pa čak i Bara Poznaju sisketa Slavnog zidara. Slavek ga štuje Naci mu se sklanja Gazda mu je dužan Svaki dan ga ganja Pred njim Je cesta Po njoj on šara U tamnoj noći Diže se para. Gazdino pismo Slijedećeg dana Vidjeli nismo Sismir je kažu Dobio pismo. Zgužvani papir Pričala Jana Stiglo u torbi Štefa Marijana. Poruka jasna Crno na bijelo «za druga sisu adresa: Novo selo» U pismu piše: «Sismire, brate, viđam te često i mislim na te. Evo ti pišem Iz birtije naše Popio sam piva Četiri flaše. Dođi po pare U moju kuću Požuri samo Svinje već jauču. S kuvertom punom I čašom gemišta Požuri trkom Čeka te i Pišta. Pozdrave šalje I moja Roza Željno te čeka Tvoj gazda Joza» Sisa se veseli: Po pare, veli, Tu šale nema Balticu oštri U ceker je sprema. Ako je gazdi Do glupe šale Sutra da preživi Šanse su male. Kada je Sisa Do gazde stigo U drugarski pozdrav Ruku je digo: Kod gazdine kuće "Dobar dan gazda Dužniče stari Stigo sam odmah Riječ je o pari. Kao što znamo Situacija je čista Dužan si meni Eura trista. Vrati mi odmah Tu silnu lovu Inače će glava Završit ti na krovu. I još ti ovo Na kraju velim Kamate duple Na ruke Želim." Otpoče razgovor Neugodan uhu Ovdje se radi O zidarskom kruhu I gazda i Pišta Lukavci teški U glas zapjevaše «riječ je o greški! Nisam ti dužan Eura trista Svjedok je glavni Pišta traktorista. Ni kamate duple Nemam za te Dogovor je bio Glavnica na rate. Evo ti plaćam Obrok prvi Eura deset Tako ti krvi» Sisa se jezi Frkće i mršti S čela mu vrela Znojna kap pršti: «dogovor je bio tako ti boga eura tristo daj mi ih stoga» Gazda se smije Sisi u brk «nećeš prvu ratu, onda kući trk. I sad odlučih A i Pišta me tenta Nećeš dobiti Ni jednog centa Motorka Sisa se krsti Sjekiru grabi Šakom mu prijeti Na boj ga vabi: «nedaš mi eure mrcino luda sjekirom ću ovom odrezat ti muda, a benavom Pišti što laže u oči odrezat ću uši nek sjaje u noći» i balticom zavitla u njihovom smjeru praveći vrtlog sličan propeleru. I u tom trenu Ubojita časa Izleti sjekira I ubije pasa. Bobija čupavog Majka li mu jadna Na mjestu usmrti Baltica hladna. «eto ti kazna škrtico stara što nisi vratio meni mojih para. Bobi je pseto Što povazdan sjedi Al tristo eura Zaista vrijedi. I zato sad odoh Na počinak leći A ti si dobio Psića u vreći» Užasnut Joza Na koljena kleknu I luđačkim tonom Na Sismira dreknu: «tako mi svega, svih svinja i krava štilovku palim, ode ti glava» i pohita bijesno u šupu kraj kuće dok srce mu glasno osvetnički tuče. Motorku grabi Gorivo trusi Svjećicu mijenja I lanac brusi… Nastavak ovaj Pred vama slijedi Čitati dalje Zaista vrijedi. Motorku gazda Upalio nije Dok Sisa je strašni Pobjego još prije. Za njim je Pišta Skočio ko srna Al ovaj je nestao Jer noć je crna. Privredna banka Ulazi Sisa U kućicu svoju Sve su mu koske Ipak na broju. No nešto ga svrbi U predjelu šije Eura tristo Dobio nije. A lova mu treba Za posljednju ratu Jer Privredna banka Sjedi na vratu. Uzet će mu traktor I drljače stare Stavit će na bubanj Za ništavne pare. I onda će morat Od muke preteške U gorice hodat Dva sata pješke. Ni orati neće Ono malo njive Izlaza nema Iz zbilje mu sive. Teška je sudba Radnika seljaka Ne vidi se svijetlo Od dužničkog mraka. Država silna Priječi mu put Da sretan ubere Grumenak žut. To nije zlato Nit bogata lova Već radosti malo Podno starog krova. I trpit će dalje Siromasi gladni Bogatih je malo Ostali su jadni. Vrana Zaspao je čvrsto Od čemerna dana Kroz san mu dubok Doletjela vrana. «nema ti druge jebo ga patak Pintarića Vinka Postani jatak. Bježi u šumu Prije rane zore Preskoči potok Te četiri gore. I lovačku pušku Skrati na pola Jer možda te sretne Policijska patrola. Kad dođeš do štaglja Pored stara puta Pokucaj na vrata Dva pa tri puta. Izgledaj opako I pravi se lud Jer tamo te čeka Robin strašni Hood, Ubojica silni Bez imalo muke Puca na živo I lomi im ruke. Nek ti je sa srećom Bivši zidaru Od sutra ćeš otimati Svakom njegvu paru.» Prene se Sisa Iz duboke more I ugleda vranu Kako leti gore. Uzima flašu Ohrabren i ljut Sutra će poći Na odmetnički put. Jutro Sunce je već sjalo Kroz oblake šture Dok Sismira kljuckaše Bezobzirne pure. Negdje oko osam Pijan na pod pade Na četiri zarez jedan Alkohol mu stade. Od toksične mase Šljivovice silne Facijalne slike Vrlo su debilne. Zaboravi Vinka I odmetnički plan Amnezijom čvrstom Započne svoj dan. Negdje oko podna Sjetio se Joze Pište, cucka Bobija I gazdine Roze. Al sumnja se teška nadvila nad misli A dvojbeni crvići Čvrsto su ga stisli. I odjednom shvati Cijelu zbrku ovu I zašto je sanjao Vranu, a ne sovu. Delirium tremens Mozak njegov veli A cijela svita dužna Miševi su bijeli. I shvati još jedno Da on nije Sisa Već šumar Đuro S otoka Visa. |
- 13:03 - Komentari (18) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
