25.11.2005., petak
Dorijan Graj
|
Sjedim na hladnom kamenu, gol. Mali slap pod kojim se moje dupe praćaka, ljuti se što sam takav. «Zašto si gol ljudu? Zašto svojim dlakavim dupetom kvariš mi slobodan pad?», zažubori mali slap. «Sori, slap, ali ja sam nema davno srao tu pokraj majke tvoje, rijeke i moram oprati guzu», velim mu ja onako kolegijalno, prijateljski. «A dobro onda, samo ti nastavi, možeš se očešati i o koji moj kamen. Evo, ovaj zeleni, gledaj kako je mekan i fin», ponudi mi nježnim algama obrasli kamen i ja ga s veseljem protrljam o čmar. Kako je divno sjediti gol ispod slapa dok ti njegovi mjehurići kao srsi prolaze pokraj jaja, a poneki se i zadrži pa ih škakljuca. U daljini skoči riba pa pljusne o površinu, u visini preleti šljuka pa se posere na ribu, u širini odjekne pucanj i ubije šljuku, u vremenu dođe smrt i poljubi lovca. Ribice, manje od hrušta, grickaju mi naslage među prstima. Pčelice, veće od zrna papra, bodu medu koji im otima med. Medo voli jesti med i zato se zove medvjed. Pčelu su stari Grci zvali Melita. Anu Frank su roditelji zvali Ana, a nacisti su je jednog dana odveli. Bio sam u Aninoj kući i osjećao se tjeskobno. Trenutno ne držim ništa bolje u glavi, a pisati se mora, pa makar i pod cijenu blamaže. Ponosim se* što nisam čistunstvom zadojeni pisac i što ovo ne držim za sebe. Pa i u nesređenim, nepovezanim mislima postoji mudrost*. *» Ljubav prema samome sebi početak je doživotne romanse» O.Wilde *«…Poznato je da naše najluđe i najapsurdnije misli daju našu mjeru jednako tako, ili čak i mnogo više nego one najtočnije i najrazboritije…» V.Desnica |
- 12:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
