21.11.2005., ponedjeljak
transkript s Porina
|
- Alo mama! Majčice! Jel' ti vidiš što oni meni hrade – vrlo plačno će Aki slineći po telefonu – ne daju mi da nastupim na velikoj pozohrnici, a ja…(prekide ga borba rokerskih pluća za zrakom), a ja…(još jednom), a ja zadnji put pjevam na ovako velikoj phrihredbi…maaammmaaaaaa. Tu je puklo. Aki je sjeo na pod i lio amazonske kišne suze. Plakao je kao ovo ljeto. Ma kao junferica koja je htjela izgubiti junf, a tata Ga nije tu večer pustio van, tako da se zadovoljila s par poljubaca s Vindijinim vanilija pudingom. On je najbolji za te stvari, dovoljno je čvrst da simulira usne kakvog adolescenta koji se pretjerano bali. O Đi, zastranio sam. Nakon ridanja za koje bi Noa projektirao još jednu barku, ali mnogo luksuzniju i mnogo veću, s mnogo više hrane, budući da će se ova poplava povući za mnogo desetljeća , Aki je osjetio nelagodu tu na podu i sjeo na svoje izute cipele. Sad je već bilo bolje, sjedio je na visokim platformkama i svoju rokersko-scensku muku proživljavao u vedrijem tonu. Odnekud se tu našao i plišani Coccolino koji mu je nakon traume izmamio lagani osmijeh na lice. - Ajde Aki, ne budi tužan, ionako su ti ove štikle preniske da bi se vidio na teveju – tješio ga je medvjedić - To nisu štikle – Aki će opet kroz suze, ponovno se boreći za zrak – to su…plaaaaaatfoooohrmeeeeeee – ovo «me» zvučalo je poput stada ovaca kojem je prerušeni vuk iz «Vuka i tri praščića» vrlo neprofesionalno i nimalo obzirno saopćio da klanje nije isto što i kupanje. - Ali Aki, pravi rokeri ne plaču, oni pljunu na pod, poloču naiskap pivo i stanu najžešćim tonovima burgijati «Jesen u meni». Tko to nije osjetio ne zna što je rok. Npr, naši veleprodajni centri isto ne znaju što je rok. Rok trajanja. – tu je Coccolino prasnuo u smijeh i potapšao Makedonca po ramenu, a onda se zamislio gladeći svoju rutavu i od oplemenjivača meku bradu - Znam – odjednom se izdere – znam rješenje rokerskih problema. Pekara! - Kakva Pekahra, izjele te pčele, da te izjeli sthršljani – kroz još uvijek prisutne suze malog rokera začudi se Aki - Jesi li ti Makedonac? Jesi. Jel' tamo ima mnogo pekara? Ima. Jel' ima u Hrvatskoj pekara? Ima. Drže li ih Makedonci? Drže. - I Albanci – ubaci se Aki poput jednog od pijonira petog c kojem je u posjet stigao nosilac spomenice i sad im prepričava dogodovštine svoje gerile. - I Albanci, ali to sad nije bitno, Aki, pobogu, saberi se – ukori ga medo sad već prilično ozbiljan – i slušaj pozorno: ostavi se ti roka, to ti je kurac. Pravi roker nikad nema para, vječito je pijan, a nakon nekog vremena i ogluši. Jel' to tražiš? Misliš da je to način da privedeš život kraju u spokoju igrajući se s midžit unucima? - Pa nije - Onda? Lijepo se ti ostavi svirke (koja ti je, onako prijateljski i bez zamjerke, za kurac) i primi se pekarskog zanata. Ja znam tu neke Načifije i Pajazitije, oni će ti pomoći da savladaš vještinu , prostor ćemo iznajmiti kod jednog Srbina koji se više nije vratio, a reklama si ti sam za sebe. - A kako će se zvati pekahra? – upita već prilično veseli Aki - Čuj, budući da si vrlo emotivan i senzibilan i dičiš se svojom grupom (koja je, onako prijateljski i bez zamjerke, za kurac), nazvat ćemo je… Tatammm! Parna oklagija. |
- 11:12 - Komentari (15) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
