11.11.2005., petak
lekcija 8. "Serostroj"
|
Kad je Heinrich Schliemann godine neke iskapao Troju, nije ni znao da je gramzivo grabeći blago, koje je smatrao Prijamovim, a koje nije bilo Prijamovo, za pola metra promašio najveće blago koje su maćuhice i gotovo cijela flora ikada vidle: perpetuum mobile proizvodnje gnojiva. Koliko je bio zanesen prljavim zlatom, stoljećima skrivenim, koje je neki izbezumljeni bjegunac bacio podno zidina jednog od 9 gradova koji su se jedan na drugog nasađivali poput bludnice, nesretnice, mjesecima bez kurca, govori i činjenica da je zagazio u suho, ali još uvijek smrdljivo govno, proizvod nebeskog stroja za beskonačnu proizvodnju dreka, a da nije ni trepnuo niti napravio gadljivu grimasu čak i kad se isušena kora govna raspala poput jedne od četrdesetak mumija koju su egipatski svećenici noću bezglavo premještali u tajnu grobnicu, preduhitrujući poput hijena gladne pljačkaše, i kad su tisućljeća stare molekule skatola i fenola nastale vrenjem i raspadanjem, procesom koji sačinjava serostroj, zagrljene, opijene srećom svježeg zraka, izvile se debelim parama prema njegovom nosu i poput Tarzana skakale s dlake na dlaku prašnjave nazalne nutrine. Cijela arheološka i znanstvena svita bila je zahvalna legendarnom Schliemannu, dok su predstavnice znanstvenog kružoka flore, rekle samo jedno cinično «pih».  slika 1.Schliemannovo bi djelo bilo mnogo uvjerlijvije da je samo dopustio smradu da ga nosi na krilima drečnih spojevaOtkriću Troje prethodilo je mukotrpno glavinjanje prostranom ravnicom gdje je vođen Homerovim stihovima tražio dva izvora, jedan hladan ko led vodeni il kao studeni snijeg, a iz drugog se podiže dim, ko oganj da gori. I imao je pravo što se tiče izvora, kojih je izbrojao čak četrdeset, ali ni jedan od njih nije bio vrelo, pa se vođen djetinjom maštom sanjara-naučenjaka nešto dalje uvjerio da se zvijezda, zvijezda koja uslišava, koju čovjek uporno slijedi na kraju krajeva spušta u njegova njedra i obgrli mu srce poput kukuljice debele gusjenice. Pronašao je obronak na kojem se kvadratno uzdizao jedan od sedam drevnih gradova, a pod njima još dva drevna, drevnija od same Troje i grčke civilizacije na vrhu svog blistavog uspona. I više nije bilo važno što se Homerovi reci nisu podudarali s okolišem iskopina, a izvorima nit traga nit žubora. Možda su stoljećima zemljinih površinskih mijena presahli. Ipak je Schliemann bio u krivu kad je doslovno slijedio Homerove stihove.: … i već do studenca ljepoteknih obadva dođu, gdje izvora sva Skamandra virovitog biju. Mlaka je voda jednom od tih izvora i iz njega Se podiže dim, ko oganj da gori, A drugi izvor teče i po ljetu hladan ko tuča Ili ko led vodeni il kao studeni snijeg… Bio je u krivu slijepo vjerujući Homerovoj sljepoći, misleći da oči koje ne vide ne poznaju smijeha, a Homer je bio pravi šaljivdžija i ono što je stajalo iza ovih stihova bio je smradom i govnom serostroj. Dim što se podizao bijaše smrad govana, a hladan izvor tekao je kao finalni proizvod iliti fekalija iliti mineralima bogato gnojivo. Grabeći tako pohlepno, ali samo u svrhu ostvarenja svojih daljnjih snova, blago nekog nesretnog kralja, promašio je ipak najveće otkriće svih vremena, perpetuum mobile za proizvodnju gnojiva, moćni i svemoćni serostroj. 250 tisuća kubika iskopane zemlje otkrilo je 9 drevnih zdanja, ali nije otkrilo serostroj, sve dok se jednog proljetnog dana neznani lutalica prostranstvima turskih ravnica, nadut celulozom svakodnevne prehrane, gospodin i barun Sisajed nije strmopizdio niz zidove 9 gradova, berući ciklamu za svoju damu i uhvativši se za kamen na tričetvrt puta prema sigurnoj smrti, odlomio taj dio kamena koji prekrivaše tajnu odaju, i ipak opizdio o dno iskopine, ali je, boga mu poljubim sretnog, ostao živ. Nakon nekoliko dana bolnog jaukanja u prašini u ravnini neolitskih temelja, smogao je snagu i popeo se do tajne odaje koja je zjapila svojim vrlo neugodnim mirisom i naviknut na spojeve metana svakomalo izbačene iz stražnjeg otvora njegove utrobe, pronašao blago svih blaga, serostroj. Stao je ushićen na rub tisućljetnih zidina, podigao ga u zrak i proderao se iz svih žila koje prožimaju ljudsko tijelo: U početku bijaše drek. Slijedeći instinkte naučnika i istraživača, opijen parama fekalne mašine, sjeo je na onaj isti kameni rub tisućljetne građevine i stao pisati ove redove. (Ne vjerujete li ovoj fantastičnoj priči, slobodno se zapitajte kako je mogao nastati tako zasrani tekst poput ovog) |
- 01:27 - Komentari (12) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
