06.11.2005., nedjelja
lekcija 6. "..."
|
Grana jorgovana skoro mu se zabila u oko. «Zbog čega tu stoji taj jorgovan? Ionako mu cvijetovi smrde po borovini. Gle, jel' ono Mali medvjed?», nikada nije znao gdje je Mali, a gdje Veliki medvjed. «Ili su to Mala kola. Jebote, smrznut ću se ovdje na prozoru», pomislio je drhtavom misli, pritom se ježeći od hladnoće. Možda se ipak više ježio od mazohističke ljubomore. Čekao je poput krivolovca koji vreba vepra. Njegovo oružje mogao bi biti šamar uz litanije koje je cijelo večer pomno sastavljao. Kako će joj samo spočitati sva ponašanja koja je sistematski skupljao u ladici za nepropisno ponašanje u vezi. «Iza svake interpunkcije doći će psovka. Ne, u stvari da, ali određena psovka, ili to nije psovka? Je li psovka djevojku nazvati kurvom?». I onda će joj dati ultimatum, iako ih je već dao više no što su ih '39. sile Antante dale Švabama. «Još jedanput, samo jedanput! Pazi, neću više ponavljati!», iako je to ponavljao već mjesecima. A ona je u 21:00 izašla s prijateljicama na piće, a zatim van. «Čuj, dragi, ja danas idem sama van. S Željkom i Ines», rekla je onako, ko fol suosjećajno, ali ipak odrješito. On je bio osuđen na jedno tiho «OK», a u sebi je tako glasno gunđao da mu se nije čuo šum srca. Znao je dobro tko su Ines i Željka. Djevojke koje su otkantale svoje dečke ili su ih oni otkantali, u oba slučaja zbog kurvanja. Djevojke koje su tražile mužjaka u svakoj prigodi. «Što ona ima raditi vani s njima? One će tražiti jebače, a što će ona? Stajati na podiju i odbijati napaljene kretene?». «Znam da neće popustiti, ali što ako ipak…», stresao se od pomisli i htjede je upozoriti na…Ona je već odavno grabila stepenicama i uletjela u Željkin auto. Upalio je televizor i gledao neki blesavi akcijski triler. Nije mislio na nju i njen izlazak. Na pola filma se sjetio da bi mogao baciti majmuna i to je i napravio. Brzo je riješio napetost i potom zaspao. Sanjao je košarkaše, Damira, playmakera iz Sinja s kojim je ona jednom bila na kavi. Naglo se probudio. Na satu je jarkim crvenim svijetlom pisalo 00:20. Ustao je, zapalio cigaretu i otvorio prozor. Čekat će je na prozoru ne bi li slučajno ugledao «prizor»: oprezno zatvara stražnja vrata Željkinog auta, a na stražnjem sjedalu samo on, Damir. Ili još bolje: sjedi na prvom sjedalu njegovog auta i ne izlazi desetak minuta, a onda oprezno izađe, potiho zatvori vrata i popravlja odjeću i frizuru. Nesvjesno je zapalio cigaretu na cigaretu. «Što li sada radi? Razgovara li s kim? Možda samo pleše. S nekim?! Jebem li joj sunce kurvinsko. Razbit ću je kad dođe.». Opet je zapalio cigaretu na cigaretu. «Kod Petrovićevih je svijetlo. Goran je opet došao pijan i sad ždere hladetinu. Sanja stoji u ogrtaču i nešto blebeće. Eeee, trebao bih ja ko on: piti, žderati i okolo jebavati. Sutradan će joj kupiti neki poklončić i opet će biti njen najdraži». Mjesec je bio polupun. Polumjesec. Pogledao je na sat: 03:10. «Sad je trenutak kada će se pojebati oni koji su cijelo večer očijukali». Da sad ima trideset cigareta nabio bi ih sve u usta i zapalio odjednom. Imao je još samo jednu. Prsti su mu se smrzli od zime. I od grčenja. Zapalio je zadnju cigaretu. Osluškivao je rijetke automobile i svaki je bio «taj». I nakon svakog «tog» slijedilo je razočarenje. Podsvjesno, ako ne i svjesno, htio je da se dogodi ono čega se pribojavao: uhvatiti kriminalku na djelu. Onda bi mogao iskaliti sav svoj bijes. Ovako, nit je sirov nit je pečen. Otpuhnuo je zadnji dim i bacio cigaretu. Kroz grane jorgovana mjesec je obasjavao špijuna. Kroz zamagljeno staklo automobila nešto je negdje u nekoj šumi dahtalo. Kroz krmeljive, poluzatvorene oči, neprimjetno se probudivši, vidio je 04:37 i nju kako pijano svlači suknju i potajno oblači gaćice. A onda je usnuo veliku košarkašku loptu koja mu se okrutno kesi. |
- 08:46 - Komentari (16) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
