|
|
|
|
Mrak. U sobi, u ormaru, na ulici, u mojoj glavi. Mrak. Nema fotona, nema ljeskanja glatkih površina. Pokraj mene leži toplo tijelo. Sneno gura svoju stražnjicu u moje okrilje. Budi se ud i neki hormoni. Vršcima prstiju lagano prolazim preko meke podatne kože oprezno se približavajući ogoljeloj vagini. - Što hoćeš? – budi se u bunilu. - Ništa, samo te želim dodirivati. - Pusti me na miru. Spava mi se. Okreće se na trbuh i nastavlja spavati. I tako mjesecima. Mrak. U sobi, u ormaru, na ulici, u mojoj glavi. Ustajem. U mraku tražim cigarete. Odlazim u kuhinju i točim pola čaše rakije. Duboko vučem u sebe dim cigarete i otpuhujem snažno. Rakiju ispijam u dva gutljaja. Vadim ud i natežem ga lagano. Teško ga je uspraviti uslijed traume. Odustajem. Uzimam papir i olovku i pišem šoping listu. U sudoperu neoprano suđe već smrdi. Perem ga. Više nije tako strašan taj osjećaj nemoći. Rad je terapija. Vani se mrak rijedi. Kuham kavu, točim je u dvije šalice i nosim je u sobu. Lagano je poljubim u obraz. Ona nemirno trese glavom, a zatim se budi. - Zašto ne spavaš? – upita me zijevajući. - Zato kad mi ne daš pičke - Kako si glup – drsko odgovori, a zatim ustaje, odlazi u kupaonicu i zaključava vrata. (đubre) |
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |