15.04.2005., petak
Krajevi gdje « the žene do what žene got to do»
|
Tak nekaj si razmišljam i odjednom mi ispred lijevog nožnog palca izleti brzovijugajući mrav-tobolčar. «Ka'e mravac?», pitam ga, a on mudro sjedne na ledeni kamičak, čisto osvježavajući, budući da je vani vrlo vruće, i podboči se poput velikog mislioca starogrčke filozofske škole matematičkog smjera. «Znaš», veli on, «Jučer sam bio u Kirgistanu i slušao šareni pjev prastarih borova, a oni žive i tri tisuće godina, i od prve shvatio što su pjevali». Rekoh mu da koja je on veličina da mu nema veće, čak ni u termita divokopa. Mrav se malo namršti, vidi se da je pala uvreda s moje strane i da će svoje sićušne obrve dignuti ravno i okomito u zrak, pa mu ja na brzinu uletim: «Nema teških osjećaja mravac. Slušaj, ispričat ću ti jednu kratku poučnu informaciju s putovanja Marka Pola, korčulanskog Mlečanina». Mravonja spusti obrve podboči se o tri koljena i pozorno stane slušati što mu kanim reći. « Kad je Marko Polo, staroga Pola sin i južnog pola sjeverno smješteni čovjek, napustio Kublaj kana, njegova moćnog i strašnog poslodavca, stigao je, nakon više stotina dana, u jedno tibetansko selo. Kako je Marko Polo bio u velikoj kanovoj milosti, a kako su i velika područja cijele Azije i šire bila pod kanovom okupacijom, svud gdje je došao s pločicama na kojima je bilo zabilježeno kako je on jako važan lik i koje mu je silni mogul darovao, bio je vrlo dobro počašćen. Na tom putu gdje god bi došao tu bi uživao u najvećim blagodatima i blagostanju koje je to mjesto moglo pružiti. Ali još ni na jednom nije doživio slijedeće: Stigao Markone u pokrajinu zvanu Zaradanan, što bi na perzijskom prijevodu kineske riječi značilo 'zlatni zubi'. Tu su muškarci imali zlatom presvučene zube, a žene nisu. One su po vrijednosti kotirale negdje između nuklearno-katastrofično inflacijski oslabljenog pjastera i kapi kišnice unutar šestog kilometra Tihog oceana. Žene su u ovom predivnom i rajskom kraju radile sve poslove koji su bili namijenjeni robovima, zajedno s njima. Kad bi žena zatrudnjela i rodila, muž bi ostajao u krevetu 40 dana, a žena bi ustajala iz kreveta i radila sve kućanske poslove te služila muža u krevetu. Kako bi mužu bilo lakše odležati te iscrpljujuće dane, u posjet bi mu dolazili prijatelji te bi se svi zajedno veselili, a često i ponapijali poput višekratno pijanih svinja.» Mravac je zabezeknuto, širom otvorenih usta, zvjerao u mene i s nevjericom mahao svojom velikom glavom: « Sereš buraz, sereš, ko i za onu Ukrajinu, najgluplju putopisnu reportažu koju sam ikad čuo». «Ne serem malac, vjeruj mi, slušaj dalje ono što je bilo s Markecom prije nego što je saznao ovo posljednje; par rečenica prije ove: Stigao Markulesku sa svojom moćnom svitom u pokrajinu Kjen-Kangu i tamo obnevidio od radosti i sreće. Naime, a i prezime, tamo postoji jedan vrlo stari običaj prema kojem se ne smatra sramotnim ako neki stranac liježe sa suprugom, kćerkom ili nekom drugom ženom iz te porodice. To smatraju velikom čašću i dobrotom i vjeruju da će ih za to njihovi idoli nagraditi. Kad čovjek vidi da mu stranac dolazi u kuću, izlazi van, naloži svima da ga svojski dočekaju i počaste i ode van iz kuće i ne vraća se sve dok stranac ne obavi svoje. Kako bi gazda znao da je stranac u kući, ovaj na prozor vješa svojoj šešir ili neku drugu stvar i dok god je ta stvar na prozoru nit domaćin nit ikoji drugi stranac ne ulaze u kuću» Pogledao sam put mrava. Njega više nije bilo na kamičku. Ošlo đubre svima rastrubiti kako ja lažem. A baš sam danas čitao «Putovanja Marka Pola». |
- 00:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
