01.04.2005., petak
duga noć br. 2
|
Opet moram bdjeti cijelu noć. Prasica se prasi i tko zna kad će doći taj veličanstveni trenutak. Možda za pola sata, a možda za šest. Uf! 1 sat i 16 minuta Napisati putopisnu reportažu o prostorima na koje nikada niste nogom i okom kročili, problem je koji sam već više puta predstavio sebi kao vrlo malu zapreku. Jednostavno skočim na dasku i surfam. Pronađem slike, proučim ljudska lica, njihove izražaje, kulturu i tradiciju i već sam tamo. Tako je najlakše i najjeftinije. Evo, malo prije bio sam u zapadnoj Ukrajini. Skočio sam virtualnim padobranom u podnožje Karpata. I baš kao za inat, kao na starim ratnim filmovima, zapne mi padobran o grane graba i visim ovdje već tri sata. Ljuljam se na ugodnom vjetru, slušam cvrkut ptica u hladu šume i promatram vjeverice kako skaču gledajući me u nekom svojem životinjskom čudu. Tu i tamo ispod protrči šumski miš ili neki srodnik glodavac i zabije se u zemlju, od straha. Pere ga prirodna paranoja vezana uz nagon za preživljavanjem. Sve to lijepo i idilično zvuči, ali budući da je moj probavni trakt tempiran periodički na tri sata, vrijeme je da se teleportiram u neku ukrajinsku urbanu sredinu. Ne želim brisati dupe lišćem bršljana. Sad sam u Lvovu. Kažu Ukrajinci da je to biser Europe. Bogme i jest. Tu je ruska siva arhitekturna ruka rijetko gdje pružala svoje monotone prste. Osim na perifernim dijelovima gdje su pravilno uzdignute kockaste jednolične zgrade. Komunizam = bolest arhitekture, bogatstvo minimalizma. Grad je dobio ime po sinu nekog princa, kojem ni ime ne znam, ali, sto mu, ja sam samo obični putnik-putopisac, a ne povjesničar. Ime tog važnog i velebnog sina bilo je Lev. Za početak sasvim dovoljno – da ne bi pomislili da je dobio ime po strašnom zalutalom lavu koji je oslobodio grad od okupacije nekih drugih strašnih zvijeri i barbara. Lvov se nalazi s «one» strane Karpata, u oblasti gdje su nekad davno, prije petnaest stoljeća živjeli Hrvati, točnije Bijeli Hrvati. Tamnoputi su postali tek kad su došli na Jadran, ali to je neka druga priča i pustimo je neka stoji u mojoj prašnoj mozgovnoj knjizi. Stoljećima je ovaj sedam stoljeća star grad bio sjecište putova između zapadne i istočne Europe, Baltičkog i Crnog mora, središta i stratosfere Zemlje. Da ne pričam koliko se ovdje skupilo kultura, nacija i stoke sitnog zuba. Danas je Lvov glavno ekonomsko i kulturno središte zapadne Ukrajine. Nakon što sam ispostavio kakicu ukrajinskom odvodnom sustavu, vrijeme je da se okrijepim svježim zrakom Karpatskih vrhova. Karpatski planinski lanac nama dobro znan proteže se od Poljske, Slovačke, Češke, preko Ukrajine pa sve do Rumunjske. Zakarpatjem kruži legenda da su Karpati nastali kad je u davna vremena ogromni konj imenom Karp-at nakon dalekog puta iz Irana i nakon krvavog boja s Gilgamešom malo prilegao na prostranu zelenu ravnicu i tamo zaspao. Nakon par stoljeća konja je spopala petrifikacija, a noge mu prekrili sedimenti. Jedini znak života koji je ostao jest neprestano pišanje, pa je tako nastala i rijeka Tisa. Na tog su se konja nekad davno, netom prije stoljeća sedmog, popeli južni Slaveni, da bi se potom stropoštali niz strme padine i zaustavili se na ilirskoj zemljici. Sjedim na jednom od mnogih vrhova Karpata, povraćam svakih par sati i čini mi se kao da spavam. Hladno mi je, gladan sam, opet imam «one» potrebe, ništa, vraćam se u zbilju. Pljis-pljas-pljes. Tu sam, ispred monitora, vani je mrak, tišina, idealna radna atmosfera. Ako netko hoće saznati više o zapadnoj Ukrajini neka posjeti rusinsku manjinu u Slavoniji. Oni imaju kontakt s Rusinima i Ukrajincima u njihovoj domovini pa vas možda tamo i ožene. To je sada u trendu. 2 sata i 5 minuta Kažu da slika govori više no tisuću riječi. Ne svaki put. Napisao sam svojoj ljubavi pjesmu od nekoliko redaka i toliko je raznježio da se rastopila poput snjegovića na tropskom suncu. Moje riječi govore više od tisuću slika. 4 sata i 15 minuta  Upravo sam se pogledao u ogledalo. Do skorog pisanja… |
- 23:34 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
