25.02.2005., petak
glazba mi para uši, pokoj mi duši
|
Jeste li ikad bili tako iznervirani cimerovom glazbom, koju on, vjerojatno u inat vama, pojača do daske da vam sve što radite postane toliko odvratno i odbojno da vam na dlanovima rastu dlake, zato jer vam ta kretenska glazba ispunjava uši, nosnice i sve moždane receptore. Pokušavate se usredotočiti na ono što radite (u ovom slučaju, čitati), ali jednostavno mozak je onesposobljen razlučiti misli i upijati viđeno jer vam u ušima bruji odvratna glazba. Prije par godina sam zbog emocionalnih problema (djevojke i te pizdarije) i gore spomenutih razloga odlučio živjeti sam. Unajmio sam garsonijeru i borio se sa svojim strahovima, emocijama, životnim pitanjima i sličnim sranjima. Iako sam ponekad osjećao samoću, u većini slučajeva osjećao sam se jako dobro, čak odlično. Nema nikoga da te ometa u življenju. Nema idiotske glazbe, nema ispraznih razgovora, nema small talk, nema kartanja bele. Jednostavno, potpuna sloboda duha i tijela. I onda jednog dana shvatiš da ti prihodi ne dozvoljavaju da budeš potpuno neovisan i slobodan i opet se useliš u stan s cimerima. Ako imaš sreće, to će biti ljudi sličnih interesa ili barem sa sličnim glazbenim ukusom. A on puno govori o čovjeku. Da li je produhovljen, da li mu dubina misli dozvoljava da istinski uživa u pravoj glazbi i da li ga ona ispunjava, ili mu služi tek za zadovoljavanje površnih emocija, odnosno za jeftinu zabavu ili liječenje lakih emotivnih rana. Samo glupani slušaju površnu glazbu. Oni ne osjećaju glazbu, već samo primaju vibracije, zvučne valove koji im u mozgu drmaju pojedine zvučne receptore i izazivaju neko lajt zadovoljstvo. To je samo fizikalni doživljaj glazbe. Ponekad ih takne u dušu, ali to je samo zato jer ne znaju što ih je spopalo i nisu svjesni problema koji ih tišti. Volim čitati u tišini tako da mi brzo ne ispari ono što pročitam jer imam problema s kratkoročnim pamćenjem, kao i s dugoročnim, jer kako da zapamtim na duže ono što ne mogu ni na kraće. Kod mene se ništa ne pojavljuje iznenada. Ne ispliva pojam negdje iz dubine mozga i predstavi se kao nekad pročitan ili zapamćen. Jednostavno što znam znam, što trenutno ne znam neću nikada ni znati. I kako da sad ja proučavam "Pelargonije i kako ih uzgojiti", kad mi preko zida i zatvorenih vrata trešti Jura Stublić? U kuuuuuraaaaccc!!! Slijedi protuudar: Einsturzende neubauten |
- 16:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
