23.02.2005., srijeda
Đimi d Slayer
 Ovo čudno i opasno biće (jimi canus familiaris), odaziva se na gromoglasno i oštro "Đimi!!!". Ako ga oslovite tonom kojim zovete mačke ili papige neće vas svrstati u svoju moždanu datoteku prijatelja ili onih koje može podnositi i rastrgat će vam vrat, slomiti kičmu, probiti lubanju i posrkati mali mozak. Koliko su ove prijetnje istinite dokazuje i najveće groblje kućnih ljubimaca te domaćih životinja na području jugoistočne Europe. Riječ je o preko 1360 leševa krava, bikova, mačaka, kokoši, nojeva, štakora i veliki niz od 56 bjelouški. Vjerojatno se tu nalazi i poneko ljudsko truplo, ali to još nitko nije dokazao, iako su, otkad ova neman obitava u mojem dvorištu, nestala dva poštara i jedan mesar-kobasičar. Mnogih se večeri uz mačje i pseće druženje priča kako je Đimi d Slayer ubio psećeg boga u krvoločnom lutalici sabljasto-tigarskih očnjaka, dugodlakom vučjaku konspirativnog imena Srč,kilandrastrgaj. Legenda kruži. Prenosi se s kuje na štenad, s krave na telad, sa svinje na odojke. Svakom psetu koje prolazi mojom ulicom posijede dlake na hrptu i ispod trbuha, a rep se savije poput zmije čegrtuše. Ono što bi trebala biti zvečka jest smeđa tvar koja se obavezno pojavi kad se slučajni namjernik usere od straha. Međutim, rijetki su takvi nesretnici koji zalutaju na ove prostore. Samo prijeka potreba ih natjera da u najmračnije doba noći, šuljajući se poput uplašenog geparda koji se sprema za napad (uzmite u obzir samo šuljanje, a ne njegovu svrhu), nečujno poput duha, progmižu ulicom da se više nikad ne vrate. Posljedice takve ludosti i smjelosti su već drugog dana vidljive: povećani krvni tlak, dijeta, izbjegavanje stresnih situacija, a nerijetko, nakon par dana, slijedi pseći srčani udar ili moždani čak, i neizbježna smrt. Đimi d Slayer vezan je najčvršćim lancem napravljenim od legure molibdena, titana i švedskog čelika vrlo visoke kvalitete. Cijepljen je protiv bjesnoće, ultrabjesnoće, sifilisa, meningitisa, crnog prišta i vrbanca. Nije cijepljen protiv živčanosti i divljaštva. Uzaludno je trošiti cjepivo kad i potpuno omamljen, svojim oštrim zubima, poput motorke Stihl 80, brzinom od 54 ugriza po sekundi, pregrize kravu napola i još zaore beton i dio štalskog zida. Zaustavi se tek kad zagrize zemlju i par gujavica. Alergičan je na gliste. Ako ih zagrize, tri dana ima proljev i onda se svi sklanjamo u blindirani podrum čiji su zidovi debljine 120 cm, obloženi olovnim pločama debljine 35 cm. Đimi u proljevu oslobađa izotop U238 i, osim motorke u ustima, zrači poput jezgre reaktora. Njegovi su preci porijeklom iz Transilvanije i nisu, kao što biste pomislili, ili možda ne biste, bili kućni ljubimci strašnog grofa Vlada Dracule. On je bio Majka Tereza spram najnemilosrdnije, najopasnije, najružnije i najnekulturnije zvijeri u ljudskom obliku, grofa Dumitrua Burceaskua. Grof Burceasku – od milja ću ga zvati Dumitru – živio je u potleušici na brdu podno većeg brda, kojem se nitko ne usudi izgovoriti ime, a njegovo se imanje prostiralo čak do polovice brda pokraj, čijeg se imena također ne smijem ni sjetiti jer odmah dobijem napad ručnih tikova – evvvaoasdaf afadsodfadsfaf dsf dadfoi – nnnee moggu pissat ovvajj trenn... (nakon par trenutaka i kartice slonovskih sedativa) ...Iza te jezive potleušice nalazila se špilja ispred koje su poput spomenika nacionalnim herojima, ili možda zahrđanih školjki fiće i stojadina razbacanih po privremenom odlagalištu otpada – potoku - stajali kosturi medvjeda, vukova i pokojeg muflona. U njoj je živio Đimijev predak Karnivor d Čudovište – najzvjerskiji i najopasniji pas svih vremena, a možda i još prije. Dovoljno rečeno o Đimijevom pretku i njegovom gazdi grofu Dumitruu, jer me je strah pisati, a vani se mačke deru – pare se. Noć je i pun je mjesec. Brrrr! Što Đimi d Slayer jede? Za doručak veliku bačvu od dvjesto litara. Praznu. Zatim, dvije bačve od dvjesto litara. Pune. Sve to zasladi s osam ogromnih drvenih kutija. Polupraznih. O ručku se ne brinemo, jer on se bar jedanput dnevno oslobodi čvrstog lanca i ode u nepoznatom smjeru, dok iza njega ostaje i slijepcu vidljiv trag – porušene bandere, prokopan kanal, izgrižena infrastruktura, slijepac koje sve to vidi. Nakon par sati Đimi se vraća zadovoljan i sit, a iza njega ostaje i člankonošcima vidljiv trag – kosturi krava, konja, svinja, novog zadružnog traktora Styera i temelji neke novogradnje. Za večeru ništa ne jede, već meditira?! Leži, šapama pokriva glavu i svoje, kao u slona, velike kljove, ovaj očnjake, izbaci van. Za vrijeme meditacije muhe govnare čiste mu zube. Što Đimi radi u slobodno vrijeme, o čemu razmišlja, kakvi su mu planovi za budućnost, to nitko ne zna niti se ne usudi saznati. Svi se mi sustanari ponosimo njime i nadamo se da će poživjeti dugo kao i njegov prethodnik, strašni, najužasniji i najzvjerskiji džukac – Jimi Hendrix II. |
- 17:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
