21.02.2005., ponedjeljak
malo kulinarsko kontrašpijunaško odavanje tajnog recepta
|
Sablaznut molierovskom škrtošću pojedinih kuharskih zanatlija koji ne odaju recepte svojih delicija (prema Poliglotnoj), odlučio sam ovdje, na ovom mjestu, bez odgode i sustezanja, samilosno i nesebično čak, pružiti vam recept za spremanje cedevite. Cedevita ala «Student» Potrebne namirnice: Cedevita renomiranog proizvođača «…tvoj nos po mojem šupku» Voda s približno dva atoma vodika i jednim kisika, a čistoće koliko cijevi gradskog vodovoda, odnosno njihova hrđavost, dozvoli Zamjenske namirnice: Sirup renomiranog lokalnog proizvođača čiji radnici nedoličnim postupcima kvare tako predivnu aromu ekstraktnog kemijskog spoja, kako na etiketi piše: «suhe prirodne tvari:30%». Voda s približno dva atoma vodika i jednim kisika, čistoće koliko dno bunara u dvorištu i ono pseto koje je stara baba u nj bacila prije 32 godina, jedne zime, kada su se zubi držali na klinu, dozvoli. Poluishlapjela mineralna također renomiranog lokalnog proizvođača s razinom CO2 da te peče. Pribor za kuhanje: Čaša od 100 do 500 ml, ovisno o naručitelju cedevite Žlica, bajuneta, kuhača ili prst Priprema: U trgovini mjesnog trgovca, čiji su djedovi i bake bili poznati turski šverceri fildžanima i damastom, nalaze se tri samostojeće police i jedna pribijena na zid. Na prvoj samostojećoj nalazi se stari papir, sličan pergameni, na kojem su nekad stajale konzerve paštete i riba, u samom ulju ili čak s povrćem, a sada je istočkan izmetom muhe domaće. Na drugoj su naslagani pekarski proizvodi, komada 3 i pol i jedna četvrtina (druga je prodana u 9 sati i 46 minuta učeniku strojarske škole na praksi, uz koju je kupio i pet dekagrama «tirolske» te jednu šnitu sira, tako tanku da se uz nju prilaže i naljepnica «Ovo je sir») bijelog kruha, budući da crni prvi ode penzićima koji stoje u redu svakog dana u 5 sati i 45 minuta, 15 minuta prije no što se trgovina otvori. Treća je polica geografski ciljana i svojim sadržajem zadovoljava naša htjenja. Na njoj se nalaze, osim sredstva za odštopavanje wc-školjke i oplemenjivača za rublje, naoko predivno poredane, kutije s Cedevitom. Odmah iza njih stoje, naoko razbacane, boce s gore spomenutim sirupom, pod stavkom «Zamjenske namirnice», kvalitete crnog smrznutog krumpira iz zadružnog podruma. Izbor baze za vaše osvježavajuće piće ne ovisi samo o cijeni, već i bezobrazluku žednog gosta, koji umjesto da kaže «Običnu vodu molim», lakomo izlane «Imaš Cedevitu?». Dakle, vaša je namjera već odavno znana: kupiti najjeftiniji sirup renomiranog lokalnog proizvođača kvaziprirodnih sokova. Kažeš starom, lukavom i nadasve sebičnom, trgovcu neka zapiše u bilježnicu stalnih mušterija, iako tamo navratiš jednom godišnje, i to kad ti treba razmijeniti novčanicu od pedeset kuna – treba ti za misu. On gunđa, brunda i stenje, a ti skvičiš, blejiš i rzaš. On dokazuje da je škrt, ti dokazuješ da si gramziv i mutikaša. Nakon nekog vremena prevladava stogodišnje iskustvo obiteljske tradicije trgovanja i ti poraženo prekopavaš po džepovima i pronalaziš vrlo zgužvanu novčanicu od deset kuna. On ti vraća bakšu od 60 lipa, ti tražiš žvaku Bazooka, koja se nalazi na polici iza pulta, on se okreće, a ti neprimjetno i hitro drpiš pregršt lizalica noname branda. Prezirno na pult bacaš deset lipa koje ti je prokleti škrtac uzvratio i odlaziš ne zatvorivši vrata, iako je vani –10, a podne je i sunce peče (samo u gornjim slojevima atmosfere). Ulaziš u kuću, skrivajući bocu sa sirupom, bojeći se slučajnog susreta s gostom (gosti uvijek moraju pišati ili srati u vašem WC-u), i pravdaš se da te nije dugo bilo zbog vatrogasne parade, odnosno proslave stogodišnjice kupnje prve brentače. Uz još petnaest isprika odlaziš u kuhinju iskemijati Cedevitu. Uzmeš čašu od 200 ml, ne manju jer one se koriste za slučajne namjernike, inkasatore ili slične osobe koje očajavaju od žeđi. Uliješ četrnaest kapi sirupa, zatim 140 ml čiste vode, kvalitete ovisne o kakvoći vodovodnih cijevi, odnosno njihove hrđavosti, uzmeš poluishalpjelu mineralnu (koja se dodaje zbog mjehurića) i uliješ u čašu. Sve to žestoko promiješaš i, ovisno o akumuliranoj mržnji prema gostu, pljuneš u čašu ili ne. Ukoliko shvatiš da ti je gost prčkao po kolekciji CD-a, spotakneš se o tepih i sve to izliješ po njemu. Hiniš bijes prema sebi i lupaš se šakom o čelo. Gosta svojski zapeče savjest, a tebe još snažnije zaboli kurac. Odlazi mokar na onu zubatu hladnoću, a ti brzo hitaš do trgovine pokušavajući utrapiti sok koji nisi koristio (voda je čudnovata tekućina). Sumirajmo sve to: Sirup od naranče ili limuna – ušteda 60% Voda raznolike čistoće – ušteda 0% 20 ml poluishlapjele mineralne – ušteda –3 % Proliveni sok po gostu: neprocjenjivo zadovoljstvo |
- 17:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
