18.02.2005., petak
Ona i on, ljubav i zloba, meso i kost
|
Što mašta ona prije no što poput tenka T-84 uleti u brak i granatom najvećeg promjera razbije njegove iluzije o slobodi, a što mašta on prije no što potpiše da je spreman biti inkvizicijski zamorac. Ona: Doći će po mene u velikoj bijeloj limuzini. Pjevat će mi serenadu pod prozorom. Od sreće ptice će cvrkutati, a ljudi plakati. On: Koji sam ja idijot. Već sam se sto puta zakleo da neću ući u tu njenu štalu i gledati onu stoku od roditelja i njenog retardiranog brata. O sestri da i ne pričam. Prasica je toliko debela da su je prije svatova poslali na put oko afričkog kontinenta kako ne bi požderala cjelokupni svatovski meni zajedno s ružmarinom i buketom. Nadam se da ona njena alkoholizirana amfibija od oca neće držati govor, jer iz njegovih se krezubih usta širi takav zadah da se posušilo i onih par čempresa na obližnjem groblju, preživjelih nakon drvne bolesti. A tek majka… kad se ta počne hihotati, susjedi na stakla u križ lijepe selotejp, a seizmolozi šalju policiju zbog lažne uzbune i tjeranja naroda u kaos i stampedo. O bratu nemam što za reći – i ne mogu – iscrpljuje me to – osim da cijele dane na trubi vježba «Bratec Martin» i tu i tamo baci koju petardu na susjedovog džukca. Ona: Kako veličanstven će biti taj trenutak. Ponosito će stajati kraj mene i držati me za ruku. Tako će snažno reći «Uzimam» da će se zatresti zidovi, a jeka odzvanjati daleko, daleko. Od strasnog poljupca puknut će nam bubnjići. On: Jebote koja gadna vjenčanica na tako svetom mjestu. Ni Josipa Lisac tako ne skrnavi nekoliko tisućljeća ljudske mode. Sva sreća da nosi pancirni veo, jer ono što se ispod njega nalazi moglo bi zvoniti na Notre Dame. Nadam se da je kum zapio prstenje. Ako nije, još uvijek mogu velečasnom oteti kalež i rubom si odrezati jezik. Kakve sam sreće, i ona i velečasni će mimiku nijemog siromaha prepoznati kao sudbonosno «Da». Ako se to dogodi, otrčat ću gore na toranj i poletjeti poput noja. Posmaknut ću joj nogu na izlazu tako da se razbije ko pička. Fotografu ću razbiti fotoaparat, a uzvanicima poželjeti kugu, nesreću i smrt. Ona: Prvi će ples biti samo naš. Plesat ćemo valcer, a zatim romantični tango. Vrtjet ćemo se poput blagog povjetarca – lagano i lepršavo. On: Nije mi jasno da milijun godina evolucije kod nekih sapiensa ubrzano kreće ka deevoluciji. Ona ne zna hodati, a kamoli plesati. Gega se ko trostruko trudna medvjedica. Jednom su je zvali na vježbe NATO-a na slunjskom poligonu kako bi emulirala tenk u ofenzivnoj formaciji s cik-cak kretanjem. Vjerojatno ćemo pred tom cijelom bojnom debilnih oposuma morati plesati prvi ples. Sva sreća da ona ne zna ni jednu pjesmu osim gange. Naredit ću da mi donesu stolac na sredinu podija i gusle. Ja ću guslati, a ona će gangati. Ako to ne rastjera svatove, onda ću baciti suzavac ili natjerati punicu da zahihoće. Ili ću anonimno nazvati policiju i prijaviti bombu u zadružnom domu – staji u kojoj se odražava ova nakaradna parada. Ona: Danas je naš dan. Letjet ću dvoranom nošena krilima ljubavi i svima dijeliti osmijeh i sreću. Za mnom će trčati djeca držeći skute vjenčanice. On: Jebo ti pas mater, kako ću se razbiti od alkohola. Odmah ću opizditi po rakiji, tu i tamo presijecajući s štokom i gemištom. Puzat ću po podiju. Porušiti stalke za mikrofone i stropoštati se na bubnjeve. Pobit ću se s bas gitaristom i popišati na klavijature. Izvrijeđat ću njezine uzvanike, a uzvanice drpati za sise. Popet ću se na stol, izvaditi kurac i njime lupati punicu po glavi. Nazvat ću vatrogasce i prijaviti požar u domu. Gostima ću skakavcem izbušiti gume na parkiralištu, a onu njihovu kopilad dobro našamarati. Optužit ću kuhare za krađu, a konobaricama podijeliti vizitke salona za depilaciju. Izvadit ću vrata od wc-a i posrati se pokraj školjke. Šakom ću razbiti ogledalo, istrgnuti slavinu i nabiti si je u zasrani šupak. I onda ću utrčati u dvoranu i skakutati i njištati poput poremećenog konja. Kad se iscrpim sjest ću u auto i odjuriti preko «grane», na Ural. Tamo gdje je Staljin rođen. Ona: Prenijeti će me preko praga, na snažnim rukama, moj budući hazbent, ljubav najdraža. Vodit ćemo ljubav. On: Od kuda joj pravo da pomišlja da ću ikad staviti svoj kurac u onaj dlakavi bezdan zvan venerična amazonska prašuma. Zajebat ću je. Nosit ću ju u naručju i onda umjesto kroz vrata sobe, izbaciti kroz prozor, s četvrtog kata. Prije toga ću ispod parkirati traktor s plugom prema gore. Ako ne uspijem u toj, za narod i cjelokupni svemir, neophodnoj misiji, još uvijek mogu istrčati iz sobe, zaključati vrata, pojesti ključ, prijaviti se u Legiju stranaca i izvršiti desant na tajne nastambe gabonskih odmetnika. Ubacit ću joj fen u kadu, poslati par tisuća S.O.S. poruka nosaču aviona Roosevelt i na državnom radiju emitirati Orson Welles-ovu emisiju o napadu Marijanaca na Zemlju. Napisat ću oporuku u kojoj sve što imam ostavljam «Iskoraku», namazati se medom i skočiti u mravinjak pun mrava ljudoždera, kopnenih pirana i nuklearnih trakavica. Ona: Živjet ćemo duuuuugoo i sretno. On: Prijavit ću se u Al Qaidu, postati špijun i kontrašpijun, otići u Ameriku, tamo aktivirati nuklearne projektile i poslati ih na Rusiju i Kinu, ovi će uzvratiti, uz put pogoditi Indiju, Pakistan i Francusku, i bit će to – što je za sve najbolje, a najviše za mene – kraj svijeta onakvog kakvog ga znamo. |
- 03:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
