15.02.2005., utorak
Što je Valentinovo i nepresušna ljubav prema državi
|
Van teme: jutros sam pao kao deblo trulog, ali ipak poluzdravog hrasta. Kao na crtiću. Noge gore, metar iznad tla, vodoravno poravnan (kao kad Perhanova žena u «Domu za vješanje» levitira), i onda cijelom površinom tijela priljubim se uz prljavi asfalt. Uf! Kako sam pao…uf…au. Valentinovo je kad volimo državu. Kad smo cijele godine zaljubljeni u vladu, sabor i pravne institucije. Valentinovo je kad ja dođem na sud zbog neplaćene kazne za parkiranje i dobijem tri dana zatvora, a u zatvorima nema mjesta. To je ljubav. To znači da me sudac voli, a budući da je on predstavnik pravne države, onda me i država voli. I ja volim nju. Dan zaljubljenih. Tog dana na balkon stavljam stari Riz-ov zvučnik i puštam vrlo glasno «Hrvatine» od Đuke Čaića. Praćen ritmom ove koračnice izlazim van, na ulicu, i sa hrvatskom zastavicom u jednoj ruci, a spomenicom u drugoj, uspravno stupam asfaltiranim pločnikom, izbjegavajući tu i tamo pukotine na njemu. To što se malo-malo spotaknem znak je da u prikrajku uvijek vreba neprijatelj – siromašni općinski fond za obnovu cesta i gradskih površina. Doduše, bivšem je gradonačelniku isti fond omogućio asfaltiranje puta do njegove kuće, ali to je ljubav države prema čovjeku kao zaslužnoj jedinki. U pravnoj državi, za narodne mase ljubomori nema mjesta. Valentinovo je i vrijeme prijave prošlogodišnjih osobnih dohodaka. Ako ste ljubili državu svim srcem svojim, redovno ste plaćali porez. Ako su vas poslodavci zajebali, pa ste samo u vašim mislim plaćali porez, to je također znak ljubavi, ali jednostrane. U tom slučaju država vas ne voli, iako vi žudite za njom. Kako je država ljubomorni ljubavnik, osvetit će vam se na nekoliko načina – konfiskacija imovine, zatvor i slično. Međutim, zbog velike koncentracije akumulirane ljubavi država-žitelj, ona će vam pružiti i drugu priliku. Kad odradite svoju kaznu, možete ju opet darivati. Neke su ljubavi jače, a neke slabije. U ovom slučaju postoji snažna kemija između države i pojedinaca čiji godišnji dohoci premašuju desetke milijuna kuna. Budući da je ljubav i međusobno praštanje, država će takvima oprostiti neplaćanje poreza, a oni će njoj oprostiti što je bila tako neugodna i upozorila ih na nepravilnosti u njihovom radu i obvezama. Mi ne smijemo biti ljubomorni na takve ljude. Moramo dopustiti da jake ljubavi opstanu, a one slabe poput naših, pokušaju egzistirati podmirivanjem obveza. To je samaritanska ljubav u kršćanskom duhu. I ona mnogo vrijedi. Darivanje siromašnih državi Bog će nagraditi. Ako ne na ovome svijetu, a ono na onome. Siromašni idu direktno u raj, a bogati ne. Zato si oni naprave raj na Zemlji. Ne smijemo biti zavidni. Raj na Zemlji traje ni stotinjak godina, koliko iznosi čovjekov životni vijek, a tamo, gore, uuuuuuu, dugo, beskonačno. Ljubav ne može opstati bez truda. Svaka država ima svoje stado. Ona njima ispire mozak, a oni joj se oduže reizborom na idućim izborima, iako su zbog njih već dugi niz godina nezaposleni. Netko bi pomislio da je to loše i taj netko bio bi u krivu. Zar nije želja svakog domoljuba biti besposlen? Živjeti od hrvatskog zraka i jesti ružičasta govna. Kako to obično ide neke ljubavi skončaju nesretno – romantično, ko u Romeu i Juliji. Riječ je o ljubavi branitelja prema državi. Iako je njihova ljubav nekad bila nepresušan izvor domoljublja i hrvatstva, uzvraćena se ljubav države prema njima pomalo razvodnjavala, pa je na kraju, poput mirne rijeke, lagano, ali usmjereno, otplovila prema MMF-u i zapadnoj Europi. Vrlo šekspirijanski – romantično i tragično. No, pustimo sad to. Koga boli briga dok se krećemo prema blagostanju. Tko se brine o problemima dok nas ljubav grije. Valentinovo je. Dan kada volimo i kada nas vole. Kako je riječ o državi, to nije dan, to je vječnost. |
- 08:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
