|
|
|
|
Situacija: Ulaziš u banku. U ruci držiš plastični pištolj marke Jugoplastika. Drekneš: «ovo je pljačka». Svi se useru, na čelu sa zaštitarom. Užasnute alapače trpaju novce u vreću koju si ponio sa sobom. Izlaziš van s plijenom. Uz put klepneš zaštitara, uštineš Vjekoslavu T (34.) za dupe, i pljuneš zelenog mastodonta na pod. Trčiš prema autu, spotičeš se o ravni pločnik, rastepeš se ko prasica kad ju sjekirom po glavi opizde. Na tebe skaču djedica od 80 godina, žena s vrećicom punom mladog luka i pijani poštar s nakrivljenom kapom. Ti si svladan i dolaziš k sebi tek u policijskoj stanici. Ruke su ti na leđima, vezane lisicama. Sjediš na podu, naslonjen na zid. Odjednom te strašno i neodgodivo zasvrbi nos. Izuješ cipelu, podigneš je prema glavi i palcem iskopaš kilenu kuglu smole, spustiš je na pod i ostaviš da se suši. Nakon nekoliko sati dolazi policajac. U ruci nosi pendrek. Za sobom zatvara vrata. Kad se okrene leđima, nogom ponovno zahvatiš onu smolavu kuglu zamahneš i pogodiš policajca u glavu. On se skljoka u nedostatak svijesti. Dokotrljaš se do njega, nogom ga pretražiš i nađeš ključeve za lisice te se oslobodiš. Napraviš stoj na rukama a na lijevu nogu staviš policijsku kapu. Izađeš van, nailaziš na još policajaca, desnom nogom skidaš kapu te ih pozdravljaš trljanjem palca o dopalac. Oni ti odzdravljaju. Izađeš napolje, krećeš prema parku i odjednom iza tebe strka-zbrka. Požuriš u park, odeš na čistinu i napraviš most u obliku pravilnog kruga. Nailazi potjera, vide tvoju skulpturu, ali ne kuže tebe. Potjera razočarana odlazi, a ti si slobodan. Eto zašto je joga dobra stvar. |
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |