16.09.2004., četvrtak
pismo romskog poglavice Safeta povodom sastanka grupe 7 u Kyotu
|
naše vode, naše reke, naša mora, planine i kukuruzi, voščenka, jablan i mala svraka, sve je to naše, to mi brinemo o tome i ako toga ne bude više, ne bude ni nas odmah sad ako treba. Kobila moja s donje strane zadrečena da se to već skorilo i izgleda kako degenerično šahovsko polje, propinje se ona u dvorištu sela moga kad čuje zvuk vartburga dvotaktaša i kad za njime pet metara dimnog traga govori svima, a najviše kobili: to je polucija, to je uzrok staklenika, to nas negdje u budućnosti natjeralo bude da nas nema. Moja deca, njih svih petnajest skupa s ženom i ženom drugom moja su sutra, moja su ostavština na koju ja prenosim zanat svoj, popravljam kišobrane, prosim, prodajem, vozim voščenku i ljekovito bilje, vreću puža, to bude sve njima usađeno u glavu, da budu pravedni Romi i da nastavljaju kako ja živim, tako i oni trebaju. A što ako ti bijelče uništiš okolinu moju i dečju i obje žene, a i bog ti dušu spasil prekasno, svoju okolinu, kako deca moja budu prosila? Za koga? Za mutiranog štakora ili žohara koji svaku katastrofu preživi bez promijene na gore, samo na bolje, a u lošem slučaju po čoveka možda i evoluira u ljudoždera? Gde budu naša ognjišta okružena gajbama i bocama pive i nama Romima oko njih kako ležimo u besvijesti od strepnje za svet i ljude, vas belce i nas drugačije od vas? Ko bude kucal na vrata na Uskrs i Božić i pjeval vam pesme blagdanske i pital vas dal imate kuna ili što za dati, onako jestivo, u stvari opipljivo. Niti mi budemo prosili, niti vi budete davali. Nitko ništa ne bude poduzimao nikako ni u kojem slučaju, jer nas nikoga nebude, a veliki čergar odozgora bu se smijal nama uništenima od samih sebe, bez obzira na boju glasa i kože i ostavio bude veliki trag na nebu da on nas je stvoril jednake na sliku i priliku s početnim istim kapitalom, da bi mi Romi postali jednostavni, skromni i priprosto lukavi, a beli Gedža gazda koji nemože nasititi se bogatstva i moći i tiranije, postao glavni krvnik svima nama ljudima bez obzira na vrstu jezika kojom pjevamo. O zemljo draga i zelena, ponegdje plava, oprosti nam na ranjavanju, ali ako već uzimaš svoj dug, ubi prvo belca, jer on te je prvi zajebao. Poglavica Safet |
- 05:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
