12.09.2004., nedjelja
Intervju s poznatim estradnim zvijezdama – izmjena pravilnika o državnoj subvenciji za umjetnike
|
Razgovarali smo s troje naših umjetnika, kulturoloških velikana kojima država uplaćuje staž i socijalno, a žive kao što svi znamo na granici siromaštva i na rubu egzistencije. Riječ je o troje glazbenika koji su obilježili hrvatsku kulturnu scenu i doprinijeli da se ionako kulturno neobrazovana mladež toliko udalji od kulture da im pljuvanje u lice postaje dnevni pozdrav, a slušanje novokomponirane glazbe ritual bez kojeg se dan ne može započeti. Naši su današnji sugovornici Tonči Buljookić, Kamerina i Tonyslav Neretvanski . Č.T. Što kažete na reviziju prava umjetnicima kojima država plaća staž i socijalno, odnosno na ukidanje tih prava s obzirom na godišnju zaradu, a kojim je zahvaćena i vaša kategorija umjetnika? Buljookić: to je skandal. Da li država znade da će se ukidanjem tih sredstava, odnosno pomoći, spriječiti nastupi najpoznatije hrvatske pop grupe Spremište po poznatim folk festivalima u Srbiji i Crnoj Gori. Kako će naša braća po Jugoslaviji bez naših nastupa prebroditi emocionalnu krizu koja je nastala raspadom SFRJot? Kamerina: a što bih mislila? Jadno i mizerno. Opet smo mi jadni pjevači koji toliko uveseljavamo puk ostavljeni na cjedilu od socijalnih ustanova, i stvarno ne znam kako ću nastaviti svoju karijeru porno zvijezde bez jahte, šampanjca i kvalitetne video-opreme. Neretvanski: potpuni krah moralnih vrednota kojima bi država morala davati primjer ostaloj populaciji. Moja karijera je u pitanju. Sredstva koja je država izdvajala za staž i socijalno sada ću ja morati izdvajati, a sami znate kako je droga skupa i koliko je treba da bi se održao jedan kvalitetan koncert. Č.T. nisu li vaša primanja dostatna da živite na visokoj nozi i da sami uplaćujete doprinose? Buljookić: koja primanja? Jeste li vi normalni? To što je moj vozni park veći od onog predsjednika Njemačke, stvar je puke slučajnosti. Sve što imam rezultat je sreće i to se ne ubraja pod život na visokoj nozi. Čak ni pod život na rubu egzistencije. Kamerina: Primanja?! Pa ja mjesečno ne zaradim ni za haljinu u H&M-u, a kamoli da se oblačim u salonima poznatih kreatora. Sve su to proklete laži petokolonaške gerile koja se kreće u novinarskim krugovima. Osim toga ukoliko ne vjerujete da sam siromašna, pogledajte prijave poreza za prošlu godinu – vidjet ćete da je zarada bila vrlo mala iako su moji koncerti rasprodani. Neretvanski: niti ja, niti moj brat peder, niti moj otac, niti moja majka nemamo niti smo ikada imali velika primanja. Mi smo jadnici, jadniji i od Hugo-ovih Jadnika. Čovječe, da li ti znadeš koliko košta gram koke? Č.T. koje su vaše kulturne zasluge da bi se mogli smatrati umjetnicima, odnosno zbog čega se možete smatrati umjetnikom? Buljookić: melos koji proizlazi iz glazbe moje grupe Spremište prava je mješavina hrvatskog popa, muslimanske etno glazbe i srpskog turbo-folk ugođaja. Zar to nije umjetnost? Kamerina: pa ako bacite oko na povijest, odnosno napravite retrospektivu umjetničkog plesa i baleta, zar nisu moji koncertni nastupi sa stolicom jači i od onih izvedbi Isidore Duncan ili Nurejeva. A umjetnost sexa pred javnim auditorijem da i ne spominjem Neretvanski: zar nisu moji otac i majka dovoljna pretpostavka da bi se mene smatralo umjetnikom? Osim toga kao mlad sam nosio kaubojke Č.T : pa dobro onda, neka vam je sa srećom braćo umetnici Buljookić: pomoz bog Kamerina: golog vas našla Neretvanski: nek mi bude pomoć sva (svaka sličnost sa stvarnim osobama prosto je nevjerojatna – ne mislite valjda da takve osobe postoje?! Op.a.) |
- 02:34 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
