29.06.2004., utorak
pisma iz Nigerije
|
28.02 Draga moja prepelice Tko zna gdje se sada smucaš po gorama i dolinama našeg krajolika i da li si uopće trijezna kada to radiš. Pretpostavljam da nisi, jer kako bi i bila trijezna pored toliko rakije u kući i onih tristo litara kiseliša kojeg sam ti ostavio na čuvanje u hrastovoj bačvi koju tri godine nisam prije berbe prao jer smo se ti i ja tjedan dana ubijali od alkohola. Draga moja, volim te kao spomenik i kao monument, a ti ne pitaj zašto jer ni ne znaš što znači monument. Vjerojatno si pijana i zbog toga što mene tako dugo nema, što je vrlo tužno, a ne kaže se badava da se tuga ubija u alkoholu. E pa, draga moja, ti si najveća tuga. Kako bi i bila radost kada živiš s onim izotopom čudovišta, tvojom tetkom. Zbog nje su se propili i oni ljudi koji su nam došli iskopčati struju, pa je strašilo zaprijetilo da će im pokazati svoju naboranu, masnu i užasnu stražnjicu, na što su svi preneraženi i izbezumljeni, skupa sa mnom i Šarkom, izletjeli van iz kuće i sela i našli se tek tridesetak kilometara jugozapadno u krčmi kod Šepavog Lojza. Tamo smo se nalijali kao kad devama dođe vrijeme tankanja i onda su mi električari oprostili dug. U stvari, ne samo da su oprostili nego su mi ponudili vječno prenoćište u jednoj vikendici podno Karakoruma. Nadali su se da će to biti dovoljno daleko od nuklearnog reaktora zvanog tvoja tetka. No mene je očito nešto zajebalo - a vjerojatno su to vještičini uroci koje mi je svakog jutra stavljala pred vrata, stavljajući čarape u patike, a znaš da je to vrlo podlo, jer moje su patike izvor micelija – pa sam se vratio u središte pakla, samu vražju jezgru najsredišnijeg atoma. I nisu samo električari pobjegli iz našeg sela. Pobjegli su i rezervisti kada su došli u selo glumiti narodnu vojsku i njihove neprijatelje. Bilo je to na tren i smiješno, jer su još dugo nakon toga one zvijeri od seoskih pasa razvlačili puške i topove, uniforme i tenkove i pucali jedni na druge kao da znaju kako se to radi. Bježe od nje ljudi i ostala živina već godinama, a taj će se trend i dalje nastaviti ukoliko ta pošast ne opruži noge vodoravno i ne ispusti zadnji hropac. Draga moja to je za sada sve, a što će dalje biti ne znam ni ja jer tko sam ja da znadem što će sutra biti – pa nisam Nostradamus, jebala te dugopruga prepelica. Prokleta je Nigerija i zlato što sja prokleta je tvoja slija, kad tebe nemam ja |
- 14:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
