14.06.2004., ponedjeljak
pisma iz Nigerije
|
draga micice-prasice ti još uvijek znaš da te ja volim, kao nitko do sada, iako to nije neko mjerilo, jer te nitko do sada i nije volio, no to je zato što si živjela s tetkom koja je više nalik Heinrichu Himmleru, nego tvojoj vanjštini. Kako sam mrzio tu tvoju tetku. Uvijek kad bi parkirao poni pokraj ograde tvojeg malog raja i vrebao tvoje pokrete negdje iza oraha, ili na šljivi (pa bi izgreban, ko svinja koja se neda na klanje, uživao u tvojim pokretima), ta nakupina dlaka i krezubosti izdušila bi obje gume i bacila ventile negdje u pizdu materinu. Upoznao sam par novih prijatelja. Jedan se zove Dikibo Osukoya, a ja ga zovem Štef, zato jer me podsjeća na našeg obiteljskog prijatelja Štefa koji je svakog dana popio litru rakije i popušio tri kutije Filtera 57, pa mu nije bilo do jela. Štef i ja svakog dana nosimo vodu s obližnjeg potoka i timarimo srne. Srne su ovdje čudna izgleda, imaju ravne dugačke rogove i skaču dva metra u zrak. Jednom smo uhvatili crknjenu srnu i ja sam od nje napravio gulaš. Štef je lizao prste, a to su radile i muhe kojih ovdje ima više no što ih je bilo onomad kada sam se olakšao pred vratima tvoje tetke. Štef je nakon toga bolovao dva tjedna. Rekli su doktori da je to od lakomosti, a ja znam da to nije istina, iako je pojeo cijeli srneći but, skupa s kostima. Štef ne zna hrvatski, ali ja znam. To je dobro. Za mene. Za Štefa nije, on govori Agwagwune, i to dijaletkom Abayongo. To ti je kao što mi govorimo hrvatski, ali neki govore i međimurski. I zato se Štef samo smije. Ponekad mislim da me zajebava. Za sada je to sve što želim ti reči. Tvoja pisma ne dolaze, a znam da si ih sto posto pisala. Daleko je Nigerija, a ti si još dalje voli te tvoj pajcek |
- 07:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
