| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
|
Otkad je wc obogaćen zvukom suptilnijim od bućkanja brabonjaka u plićak ili piškanja u morzovim kodovima, sjedenje na školjci postalo je sasma dugačije iskustvo. Tuširanja da ne spominjem. Nađem se tako u situaciji koju sam donedavno prezirala, a to je trosatno grijanje školjkce i iščitavanje kojekakvih pismenih sadržaja, ovisno o težini probavnih smetnji i količini vremena na raspolaganju. Shvaćam muškarce koji su mahom oduševljeni sjedenjem na zahodu, jer pišaju stojećki pa im je sjedenje neviđeni užitak, al žene, žene sjede na zahodu minimalno četiri puta dnevno, pa nema potrebe za teatraliziranjem. Moram se prisjetit svoje nekadašnje cimerice što bi ujutro imala rutinizirano "čekanje sranja". To izgleda ovako; ustane, skuha kafu, srkne guc, pripali cigaru, sjedne na fotelju i čeka zov prirode. To se u psihologiji zove analna faza ili kako? Nikad nisam shvatila čemu tolika drama. Neke stvari jednostavno ne treba forsirati. Drugi kontingent stanovništva kojeg nikako nisam shvaćala jest onaj "fetišoidni", što u zahodu ima minijaturnu knjižnicu. Sama spadam u one što i najveću nuždu riješi "dok si reko keks". U takozvane "kwik-dump"-ere. Uđem, obavim, pobrišem, povučem, početkam ako triba, i odem. To je to. To je bilo to, boljerečeno. Jučer sam dovršila epizodu Alan Forda zvanu "stranka pijančevanja", danima prije toga sam se bogatila sitnim mudrostima o životu i ljubavi iz kolekcije "snoopy", jutros sam pročitala zapanjujući članak o bengalskim sijamskim blizancima, a maloprije se uhvatila kako surfam, dapače čituckam welness članak "kako se prestati ljutiti". Da, vremena se mijenjaju. |