| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
|
* Sve je počelo ritmičnim Džabinim mjaukanjem, kojim me ko hodža vjernike, poziva na jutarnji peting u trajanju od najmanje 15 minuta. Ustala sam se lagana, iako je u sobi pravo zagušljivo. Odvratan osjećaj, ta zagušljivost. Zagušljivost i žeđ. * Kosa je oprana. Niz rub kade cijedila se prljava voda, žućkasta od nikotina nataloženog u vlasima. Sad je puno bolje. * Tuga me sustigla odmah nakon što me omotala bljedunjava magluština. Kolebala sam se zatim u prepunom tramvaju, odjevena ko fanat-špadi, a suza izdajnica je potekla na pola puta od samoposluge do radnog mjesta, i kanula u kapućino-za-van. * Danas sam osorna jer ljudi su nerazumni. Postavljaju previše pitanja; glupih pitanja na koja i sami znaju odgovore, tek tako da nešto seru. Uopće nisu samostalni i to me živcira. Papčine mlitave gotovanske. Odsutni su. Ne slušaju odgovore, a ako ih i slušaju, naprosto ti ne vjeruju, već pitaju još istih glupih pitanja. Srećom, dijeli nas blindirano staklo. Na nesreću, kroz blindirano staklo slabo me čuju, pa vičem iz krvnih žila. Promukla sam. Srećom u nesreći, slabo me čuju, pa im mogu jebavat sve po spisku skrivena ispod dvoličnog osmjeha, iako to činim puno rijeđe nego što se čini. * Postajem trbuhozborac. * Kroz četiri rupe blindiranog šaltera osluškujem muziku i gledam ljude što ispijaju kafe. Čitam im sa usana, proučavam geste i facijalne ekspresije. * u-na-na-na-na-na goldfrapp * |