| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Iskoristila sam blistavo poslijepodne posljednjeg stabilnog i sunčanog ovosezonskog dana, da prebacim sve obaveze na «jučer», i odmorim se malo. Treba mi. Ponosno stupamo i nalakirani srednji prst dižemo, visoko visoko, iznad tebe i mene. Danas je praznik nama u čast. Prazni dan. Septembarski. Uživam u pogledu sa balkona, ocvalom lišću, ugodnom povjetarcu, prolaznicima i njihovim punim kesama, klošarima u potraži za plastičnjačama, ubrzanim zaposlenim ljudima, biciklistima, penzionerima, hihotavim srednjoškolkama, psima, mačkama i njihovim fekalijama, dlakama, mrvicama, pepelu i kavi od jučer. Sa kažiprsta ližem čokoladu i razmišljam kako je od ovoga bolje jedino možda kad tek okupan, oprane kose i čiste pidžame, legneš u netom presvučen krevet. Ili naravno kakav višesatni multiplaorgazam*. Proglašavam se UZRUJANOM, super junakinjom sleš spasiteljicom digniteta mjeseca Rujna dot org. Danju- uzrujana. Noću- spava! Sa sjeverozapada dolazi Đenovska ciklona. Sa juga vetar duva (što ne bi i ja?). Za istok neznam, osim da je istočno. Al i njemu se crno piše. Statistički. Statistički, prosječan Rvat godišnje zdrma 12,5 kg šećera. Prosječna žena (nepoznate nacionalnosti) tijekom svog života pojede 1,5 kg ruža. Ne cvijeća, već šminke! Ako tome dodam da sam upravo pročitala kako se nekoć u oči ukapavao limunov sok za postizanje visokog sjaja okica, sve što imam reći je; Mljac! Moram to isprobat odmah večeras! (I zapjevat «Hajde da se nakapamo, nek se oči sjaje...») Da sam samo znala za to ranije, nebih beveze ukapavala aceton i ušpricavala domestos, već samo prirodno. A kad se samo sjetim truda i novaca koje sam uzalud sprčkala na tucet drugih sjajila. a zadovoljstva ni za lijeka. Ah, da nije kako je, sad bih imala oči normalne boje a ne television eyes... Sometimes I feel. If only. I wish. *jel se to jede? |