| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Transportirana u šiz svog polu-pospremljenog stana, razigrane cimerice, mekane mačke i pune zdjele šljiva bistrica na stolu, bacam se u kadu. Darujem si polusatno ribanje nakon kojeg večer provodim klimajući se na rasklimanoj fotelji jednog dnevnog boravka koji je usput i spavaća soba. Na putu natrag, prilaze nam na semaforu 4 dečka u maslinasto zelenom starom mercedesu. Američki film.Groznica subotnje večeri. Zakačili su se na flajer što ga na zadnjem staklu nosim još od sedmog mjeseca i festivala na kojem sam ga ukrala, pa pobjegla. Piše «volim te». I to je istina. Živa istina. Vozač, mlađi momak, odjeven ko hip-hop zvijezda, hoće-li-ga-hoće sad baš da pričamo o tom jel ga stvarno volim, i ako da, kako to, i voli li ga i moja suvozačica (mc) i jel ga onda obje volimo il koja ga voli i ajme ajme... Kolega do njega, sa oslikanim gipsom na desnoj ruci, srećom ga prekida prije nego je uspio potpuno uništiti filmičnost i poetičnost trenutka, i to jednostavnim pozivom- da odemo s njima skakat na trampulin. Tik-tak-tik-tak Iako neodoljivo zvuči, prepušena kakva sam bila, i jesam i biti ću, tako mi mlijeka u prahu, morala sam ih glatko odbit (pre-pristojnom metodom), al hvala ti Bože što si ih poslao, baš je bilo zabavno. Lijeganje u krevet uvijek je senzacionalno. (Više od 24 sata, ekploziva, Glorije i Imperijala skupa). Doslovno. Od senzacija mi se žari čelo i svijetle tufnice pred očima. Ne osjećam leđa neko vrijeme, onda mi se jave koljena, pa bolni- zglob, pa stojim, šta drugo da radim, zapravo, ležim, da, na leđima, i gledam kako postojim (reče Darko), dobro, slušam, da, jebiga sad. Da probam opet: titrajući ko kazaljka fine vagice, prvo plivam u priobalnom pojasu, a zatim se obrnem na bok, desni, da mi srce nije zgnječeno, poželim MC mirno more, sretan put, siguran povratak i to, sebi isto, pa potonem u modre dubine ili upadnem u crni bunar. Kako kad. Ali noćas, noćas je kao prvo mjesec bio jak ko afrodizijak i žutio se na nebu iza ljepljive gradske izmaglice skupa sa rozim okruglim oblačićima. Osim toga, noćas su odvozili krupni otpad i bili toliko glasni da ne samo da se nečuješ kako misliš, da ti čitava soba vibrira od smrdljive kamijončine, da ti mozak probadaju zvukovi smrskanog stakla, već su bili toliko apsurdno glasni da smo se naposlijetku počeli smijat od besmisla. Smijale smo se tome što je mrkli mrak, sitni sat i duboka noć, a ovi manijaci buče, drndaju, lupaju i tresu ko da je špica¸radnog dana. I to na gradilištu. Odmah se sjetim B, koja bi im već odavno svojim hrapavim alkoholičarsko-sakerskim altom jebala mater bolesnu u ovo doba noći, i koji kurac to ne rade po danu jer ovako ljudi nemogu ni spavat pošteno i dobro jeste li vi normalni i koji kurac??! Zatim bi glasno zalupila prozorom i demonstrativno zaspala-ko top. Čudi me zapravo, da im nijedna od mojih susjeda nije ispucala kakav projektil ili koktel kućne izrade. Znam da su naoružane do zuba, i da se noću šuljaju stubištem, briju po podrumu i kuju konspirativne akcije pod kratkim pseudonimima. Revolucija dolazi, samo kad? Mačke, osteoporoza i alzheimer su samo paravan (karavan) A mi zaspale ipak, u tom džumbusu, kaosu i galami. Ipak smo mi gradska djeca. Osim toga, nakon ovoljetnog trance-anja, nema te buke koji nemogu prespavat, ako se pošteno «opustim». Đabi je muha-zunza kukavički odletila kroz prozor i tako pokvarila planove za vratolomne noćne igrice, pa nam se uskoro i ona pridružila u Zemlji snova. Jutro je sad. Neko ono gradsko; musavo i hladnjikavo. Ne bunim se Uskličnik. |