subota, 20.06.2009.
Personal message no2
|
Iskoristi dan. Pokušavala sam doseći ideal. Savršenstvo. Dok nisam shvatila da je to nemoguće. Cilj mi je uvijek bio izlika. Samo sam htjela naći ono što sam tražila. Stvarnost je oduvijek bila drugačija od mojih snova. Prestala sam sanjati. Snovi su me sputavali. Kada je vrijeme bilo u pravu? Kažu da je osjećaj u pravu. Zvala sam te ali me nikad nisi čuo. Bio si suviše neiskvaren da čuješ krivca. Moj Anđeo me jednom davno prije bio upozorio na smijeh. Rekao mi je da se ljudi smiju kada su sretni. Meni je sreća bila strani jezik koji nikako nisam mogla naučiti. Onda mi je Anđeo rekao da osjetim ritam ulice. Ritam života. Ritam ljudi. Slušala sam, naučila sam napamet, ali nikad ga nisam osjetila. U sebi sam uvijek pjevušila svoju melodiju, ali nikad joj nisam mogla smisliti kraj. Anđeo mi je bio rekao da moja melodija nije valjala. Da je bila siva. On nije shvaćao da sam ja cijeli život bila čekala nekoga tko će unijeti život u nju. I onda si došao ti. Melodija je bila dobila boju. Ja sam spoznala sreću. Anđeo je bio sretan jer sam ja bila sretna. Ali onda se dogodio trenutak. Tada sam shvatila da osjećaj nije uvijek bio u pravu. Anđeo je strahovao da će melodija prestati.  Ali nastavila je. I onaj djelić tebe je ostao u njoj. Jer te ja nikad ne želim izbrisati. A ja sam shvatila zašto ju nikad nisam uspjevala završiti. Jer je vječna. Dok ja trajem i ona će trajati. Anđeo je bio sretan jer sam ja bila sretna, ali tužan zbog straha koji ga je tištio . "Više me ne trebaš.", rekao mi je. "Ali ti trebaš mene.", nasmiješila sam se. "Moram ti pokazati još puno toga." Anđeo i ja ovisimo jedno o drugomu. Volim te, Anđele. |
- 16:42 - A contradiction? (38) - ^^
|
Srpanj 2009 (2) Lipanj 2009 (9) Dnevnik.hr |
|
Ali voljela bih doći kamo sam pošla i naći što sam tražila. online "This is stupid. Go cool off, get laid, do something, come back when you're ready to talk." "I think the street would kill you. Your propaganda isn't gonna save you out there." |